nedjelja, lipnja 27, 2004

Staklo

Stvarno nisam dugo pisala. Ali imala sam 'dobrih' razloga za to. Nakon svih govana koje sam gutala zadnjih mjeseci ovo zadnje je najveće i najbolnije. Naime, prije 10 dana sam pala preko ručnika u kupaoni i proletila kroz staklo na vratima. Krvi do koljena, hitna stigla za 5 minuta, šivanje od sat vremena na sv.duhu...Ukratko - desna nadlaktica 10 šavova, lijeva podlaktica 5 ili 6 šavova, lakat 2 šava i ono najgore prsa, 4 šava ali je staklo probilo do same kosti. O razderotinama i ogrebotinama neću ni pričat. Niti o 2 injekcije tetanusa od kojih su izbile takve reakcije da je to nešto naprosto predivno. Kao da imam nove mišiće na rukama. Uglavnom, ja sam već pomalo luda od svih tih mojih 'nesreća' koje mi se dešavaju. A dok sam se šlagirala nikad ništa. Koliko sam samo puta jedva gledala na oči, popikavala se, rušila od dopa, hepova, tableta i svega šta je bilo u meni, no nikad s ovakvim posljedicama. Mogla sam si xy puta razbit glavu, past pod tramvaj, zabit se u nešto, ali nikad ništa! Čak sam sa slomljenom nogom i na štakama po Kašini brijala puna kemije. Ma nisam se ni poskliznula tada. Sad kad sam čista svako malo neka pizdarija. Očigledno plaćam danak prošlosti i svemu šta sam radila. No, što je tu je. I tako ja ko robot sa sexy mrežicama na obje ruke i zavojima, i krasnom kompresom na prsima - dekolteu, onako fino zaljepljeno bijelim flasterom koji je pokupio svu prljavštinu ovog svijeta 'šećem okolo'. U 10 dana sam izašla na kontrolu, registrirat auto i na jednu kavu. Neš ti provoda i ludila. Ostatak sam po naredbi Najdražeg bila primorana provesti u krevetu i strogo mirovat da mi šavovi ne popucaju. Skakao je on i po sokiće, neskafe, cigarete, namještao jastuke, vodio me na wc, kupao me, bedinao...ko pravu malu bespomoćnu bebu. Ovaj tjedan idem na kontrolu i nadam se da će mi skinuti te krasne kričavo plave konce i da ću mirne duše otići na zasluženi odmor na more. I da me neće biti u ovom Zagrebu sljedeća 2 mjeseca... Ja se toplo nadam tome, no vidjet ćemo što su mi život i sudbina pripremili za ovo ljeto. Naime, zadnja 3 sam trunula u Zagrebu - jedno na odjelu, jedno u zaraznoj sa hepatitisom, i zadnje zbog posla od Najdražeg nismo mogli ići... A da, zaboravih spomenuti da su mi dragi doktori i sestre rekli da nesmijem na sunce sljedeća 4 mjeseca...Pa zar život nije lijep?! Pozdravlja Vas sašivena deep :)))

Nema komentara: