četvrtak, prosinca 23, 2004

(uz)bunjene šljive ili o ratnom pekmezu

Jedno popodne tamo s početka devedesetih, miješa Predator ,kuha šljive, za Bijesnog, koji to obožava,svi naravno sjede u kuhinji ,a Predator se uzrzjava, da zašto stalno zavija uzbuna, da sve prestaje i mora u skolište zbog dva helikoptera,čitav grad. Nije dorekao rečenicu opet sirena. -Pa stvarno mi je dosta ,u ovom ratu nema reda? -reda u ratu(zgraža se Clitorella) -U prošlom ratu su i Nijemci i Saveznici znali red. Uzbuna u 10h i poslije ništa do 22h.Pa si se mogao ravnati. -Noćne smo uzbune prespavali i nikom ništa. Odjednom "tresne".Clitorella se izbezumila, a Predator miješa mrtav hladan svoj pekmez. Ne može prestati da ne zagori. -Vi ste svi obični kilavci, tu se tresete u kuhinji, ja radim u Ministarstvu obrane, branim prava branitelja, netko i to moraNije me Hitler, pa neće niti Milošević tjerati u sklonište, daj upali taj radio. -Zviznuli su Banske Dvore.! -Baš dobro, svi su valjda sjedili pod stolom,moje šljive neće nitko. Bijesni je odjurio u podrum na kartariju,A Clitorella je piljila u Predatora. -Kaj se pak ti bojiš,dok ja tu kuham pekmez, ništa ti neće biti. Te godine je pekmez od uzbunjenih šljiva bio najbolji. Clitorella

Nema komentara: