četvrtak, ožujka 24, 2005

Još jedan Uskrs

Trčeći sa Griča famoznom Dugom ulicom, kojom se penjala i u školu i u disco, trčala je i plakala. Bila je mlada. Premlada, a osjećaji su bili prejaki, bila je spremna uložiti sve u životni casino, samo za Onog Kojem Je Zabranjena.On je morao biti samo escort muškarac ,da mađahna 13 godišnjakinja, sa dugom plavom kosom ,dugom doslovno do poda ne zapadne u zamke.Bio ju je spreman čekati još par godina i otići s njom u život, ali njezina nemirna narav, je tu popustila. Život ide dalje.Pozvao ju je ,da se nađu nakon ,neće niti računati koliko godina, da se u kafiću nađu. . Sjedili su sučelice, između njih je bio Svemir,nekad su bili skoro pa jedno, danas beskrajno daleko.Vodili su razgovor kao dva stranca, doslovno bojeći se jedno drugog. -Imaš kratku crnu kosu? -Ako se ne može mentalno, onda fizički obračunati s prošlošću. -Da li ti je uspjelo? -Djelomično, nešto kila i frizura. -U licu si ista, pogled ti je isti, osmijeh ti je isti. -Da, - Baka mogu biti! -Nemoj ti meni cinizam prodavati predobro te poznam! -Volio si me? Mislim "tada"? -Jesam, više od života,Znaš ,i ja sam bio mlad, rugali su mi se frendovi ,da gdje je baby oprema, kad izlazim s tobom, ali svi su slinili za tobom.Ja nisam imao hrabrosti ,a ti nisi imala strpljenja. -Razgovor nema smisla, daj pričaj o nečem drugom, pa prošlo je metar godina.....nije bila svjesna da joj suze kapaju u maramu oko vrata. -Nikad nemaš papirnatu maramicu/smije se/. -BAŠ ME BRIGA ,ŠMRKAT ĆU U KINESKU SVILU. Tako je prošla ta kavica sa bivšim životom,ali mu je na kraju dala ono, što je napisala ,kada su je otrgnuli od njega. -To si napisala i nisi mi dala da pročitam sve ove godine. -Da, sretan Uskrs i pozdravi doma. tisuću godina, tisuću suza je za tobom, izgubljena poput kukca oko lanterne. Plesali smo skupa, smijali smo se skupa, grlili smo se ,kada je bilo dozvoljeno, dragocjeni trenuci, neponovljivi, bilo nam je stalo, nismo bili hrabri, a stalo nam je bilo više no, što je itko mogao shvatiti,znati, zimska hladnoća, ili ljetne večeri,gdje je sad ruka koju sam grčevito držala, ovdje ,ili ondje, molim za naše ogoljele duše,i za milijun godina, u mome srcu ćeš ostati, to mi ne može nitko zabraniti. Bilo je to napisano za uskršnje blagdane ,negdje krajem sedamdesetih, prošlog stoljeća. Neka tamo i ostane , trinaestogodišnjakinja,neka ju neokaljanu čuva vrijeme . Clitorella

Nema komentara: