petak, ožujka 25, 2005

Nostalgija

Drnda polako pretpotopni vlak, sa drvenim klupama, u kupeu 8 ljudi, a predviđen za 6.Takvu vožnju na relaciji Krakow-Budapest Kellety (južni kolodvor) može izdržati samo živi mrtvac sa dvadeset i koju godinu. Vraćala se "moćna gomilica," nakon 8 mjeseci neljudskih uvjeta u Zagreb, DOMA.Nije tada bilo mobitela, jedva su klimale na pošti linije klasične komunikacije, Bell bi se zgrozio nad uvjetima. Bili su smješteni Bože sačuvaj, po najjadnijim soc- realističkim domovima ,bez grijanja, tople vode, spavali u zimskim kaputima,preko tenka ulazili na svjetski poznato sveučilište ,osnovano1364., prvo slavensko. Njih osmero našlo se u Krakowu, dvoje iz Kijeva, dvoje iz Varšave, i četvero iz Krakowa. Zajedno su prolumpali uz votku i pivu na livadi kraj Černobila, njegovu katastrofu, prošli paniku nacije zbog radijacije. Nakon 6 sati čekanja na Marsu, a to je Budapest, jer najavljuju vlakove, odnosno najavljivali su isključivo na mađarskom, tko to razumije, rastrčali se po peronima tražeći vlak za Zagreb.I ta predivna inače Budimpešta za njih je bila" Zagreb,".Nakon 40 satnog drndanja u nesmiljenim uvjetima, ipak su u Austro-Ugarskoj.To je doma.Poput povratnika iz Holokausta, polijegali su konačno po tapeciranoj drugoj klasi vlaka i evo Yu granice. Njen kolega ,diže se u stav" mirno" i salutira zastavi.Da, salutirali su svi, tko se mogao ustati ili ne ,sa sjedišta, došlo je ono čega su se bojali ,Geigerov brojač, detektor za radijaciju.Išli su jedan po jedan , ne sjeća se, kada je tako usrdno molila Boga da ne zatuli, ne zbog zračenja, nego, ako zatuli ideš u karntenu ,a ne doma.Bog je velik.Svi su ,iz njenih nepoznatih razloga bili po toj metodi netaknuti, a bili su vraški blizu, jer su za prvomajske praznike lumpali i roštiljali krumpire na livadi ne baš daleko ,te je..ene centrale.Bili su vrlo blizu. Svega toga sjetila se Clitorella , ispisivajući formalne gluparije na radnom mjestu i na radiu je čula pjesmu "Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save......." Nakon svih mogućih neljudskih kontrola, jer je Lech napravio ršum i dobio Nobelovu nagradu za mir, oni su kusali posljedice ratnog stanja i Černobila,znalo je biti noći kada je svatko očajavao u svoj jastuk.I njihovi roditelji su se izbezumili, neki su se razletjeli po konzulatima, naravno bez uspjeha. Željezna zavjesa.Obrazovanje je bilo "skupo". Moj kolega, ljudina nakon bezbrojnih kontrola ,do fizičke, nasamo, kada je vlak konačno krenuo u Yugu, zapjevao je tu pjesmu. Nikad nije vidjela ,da je osmero odraslih akademaca, plakalo bez granice, plakalo da idu doma.Trpili su žestoku nostalgiju, skrivaući se iza bezbrojnih tuluma.Jedino tako, se moglo izdržati.Vukli su bezbrojne knjige u nanovo kupljenim ruksacima i koferima, tada nije ničega bilo u Zagrebu da se uči ,osim skripata i bilježaka sa predavanja. Konačno su stigli na Glavni kolodvor. Sa neopisivom prtljagom ,sjeli su na klupu na peron, ne znajući" u biti" gdje su.Poglede kolega, ona nikada neće zaboraviti. Sudruzi u nevolji. Svaki je taksijem otišao svojoj kući.Cltorella je stajala na vratima od stana ,oko nje 100tinjak knjiga ,još i prtljaga.Predator je otvorio vrata ,sa namjerom da zagrli jedinicu ,koju nije vidio akademsku godinu.Nije bilo zagrljaja, čak se Predator prepao mračnog Clitorellinog pogleda.U stubištu, Clitorella je kleknula na opće zaprepaštenje i poljubila prag. Patetično, jeftino ,ali prokleto istinito.Predator je kao i uvijek bio na visini, unio je brojnu prtljagu ,,a ona je drhtavih koljena ušla u svoju sobu.Nije ništa pitao, ona je plakala .Predator kao Predator je odmah nazvao svoju frendicu ,vrsnu psihijatricu. Bila je razumna žena, rekla joj je, da je to šok povratka.Bio je.Dan poslije otišli su na ručak u Gradski podrum i sve je opet išlo, kao da se ništa nije dogodilo.A mnogo se dogodilo.Clitorella je imala pune oči suza, sada ,jučer ,kada je čula pjesmu. Clitorella

Nema komentara: