Ponedjeljak

Ponedjeljak Slušam Jadranku i Stipu. Glasovi su ujednačeni, nema strasti nema mesa u tim govorima. Daleko više sudjelovanja je bilo u današnjoj Sanji, gdje su ljudi koji su studirali vani govorili o nostrifikaciji diploma i mnogim drugim problemima kojima se suočavaju pri povratku u Lijepu našu. Mislim da svaki, ali baš svaki mladi čovjek bi morao otići van na barem tri mjeseca. Ako ništa drugo usavršiti jezik, vidjeti svijeta, naučiti razmišljati na drugi način. I vidjeti da u Lijepoj našoj i nije tako grozno. Recimo u Velikoj Britaniji ste dobrim dijelom određeni svojim naglaskom, klima je doista grozna i koliko god London bio bajan i sjajankad vidite East End zlo Vam dođe. Sivilo i sivilo, a još neke stvari koje nisu obnovili od World War II. Glasovi se pojačavaju. Tema je Družba Adria. Mesić ga priča li ga priča i sekira se. Ah čudne su to priče. On je probijao blokadu Dubrovnika. I tako to...Puno se priča, a malo se radi. I nije šija, nego vrat.Jadranka se ljuti što Mesić kazo da je ona dobra ženska. To zbilja ne kužim. Zakaj se zgodne ženske vrijeđaju klad im se kažu da su zgodne. To ne implicira i da nisu pametne. U biti i nisu baš pametne ak se na to vrijeđaju. Jer što ima biti loše u tome biti komad. Pisala sam na tu temu i Ptica je komentirala kako izgled je bitan. Njena ljutnja na Suzana, paštete i slične stvari. Pa treba i s vicmaherima znati. Uredno se nasmijati ili samo ošinuti ledenim pogledom sugovornika i eventualno dignuti desnu obrvu. Kao nisi baš pametan....Sad je tema 0,00. Pa kaj filozofiraju. Pa prepolovile su se nesreće odkad je 0,00. Nek si muški nađu ženske vozačice ili muške vozače koji ne piju. Mislim pa više nam je ljudi u saobraćajkama stradalo nego u ratu.Žene koje rade nedjeljom.E tu je Jadranka u pravu. Ne treba nam radna nedjelja u trgovini. Treba odmarati.Račan-Drnovšek sporazum. Kao Mesić je bio protiv. Svi se svima moraju ispričati.A jel doista. Pa ne bih baš rekla.

Zima

Zima Kalendarski je zima, ali zapravo nije. Šetala sam danas Jarunom sa svojim nećakom kao i mnogi drugi Zagrepčani. Kad su se pred nekoliko godina labudovi odlučili prezimiti na Jarunu, svima nam je to trebalo biti znak da se klima doista i nepovratno promijenila.Prognoze za središnju Hrvatsku su strašne jer naime prognozira se da bi za dvadeset, tridest godina se Panonska Hrvatska pretvara u pustinju. Da bi isto spriječili potrebno bi već sada bilo početi s gradnjom kanala za navodnjavanje. Nažalost naš je budžet kao švicarski sir i lova curi na sve strane, a najmanje za ono što je Hrvatskoj nužno i potrebito. A ima još čudnijih stvari. Neki dan sam se vozila elitnih zagrebačkim kvartovima (sjeverno od Britanca) i stanje fasada je katastrofalno. Cijene kvadrata stana u tom dijelu Zagreba paraju nebesa, a zgrade su u užasno lošem stanju. Ružne i neodržavane. Nije mi jasno da se u Gradu ne može donijeti neki propis po kojem su stanari dužni održavati pročelja, a ako ne mogu nek kapitaliziraju svoju nekretninu i presele se u jeftiniji prostor koji će moći održavati. Znam da je sigurno u tom kvartu masu zaštićenih najmoprimaca, no zar mi Hrvati baš uvijek moramo stvari riješavati naopačke. Pita me nećak danas zašto je Zagreb pun toliko starih zgrada. Odgovaram mu: "I staro može biti lijepo". A dijete će meni:" Da, ali tek kad se umije."Kad ćemo konačno vidjeti umiveni Zagreb. Zar doista moramo čekati novu Univerzijadu.

Being in love

Being in love Being in love Being in love is like a River. It has a flood. It havs a sorrow season. Sometimes water is lost, and all creatures are lost in the desert. But love itself could not be lost. It could be misplaced, It could be forgotten, It could be frozen in cold heart, But The one who said " I am who I am" has the mountain of love Ljubiti Ljubiti je poput rijeke. Ima svoje poplave Ima svoju sušnu dob. Ponekad je voda izgubljena i sva stvorenja su zagubljena u pustinji. No ljubav sama ne može nestati. Može biti zametnuta, Može biti zaboravljena, Može biti zamrznuta u hladnom srcu, Ali onaj koji reče "Ja sam Onaj koji Jesam" ima planinu ljubavi...

propaganda

Vozio sam se nedavno tramvajem. Tamo naravno nema plana tramvajskih linija kao što ih nema niti na stajalištima, tako da se ne možeš informirati o bitnim sitnicama tipa - kuda idemo. Ali ima zato lijepih reklamnih plakata koji nam govore kuda bi to trebali ići. Sad je kao mjesec borbe protiv... Vidim plakat. Droga je mrak! ispod toga razbijena žarulja. Pod time, to sam vidio tek kad sam prišao bliže, upaljena žarulja. Upalimo svjetlo! E sad ispod se ispotpisivali svakakvi nekakvi instituti što ti ja znam. Gledam ja to i pokušavam shvatiti. I onda mi se upali lampica. Plakat cilja na moral roditeljske supkulture.

Joj vidi kak je simpatičan taj plakat, napravili ga srednjoškolci, zlato mamino vidiš kako je pametan i on se bori protiv drooge...

E kako ja vidim taj plakat? Upalimo svjetlo - oke, ako je žarulja čitava. Ali ako je razbijena? Dakle, ako smo razbijeni? Plakat je fora. Ako si razbijen, tada je droga mrak. Dakle, droga je mrak. Isto kao da kažemo - droga je guba, droga je fora. U biti, to je jezična igra - razbijen si. Droga je mrak jer si razbijen. I tako tu poruku čita svatko kako želi. Upalimo svjetlo? Totalno religijska poruka, tipa "ja sam svjetlo i istina!". Ipak je najbolji grafit tog tipa:

U Raju je lipo. U paklu je ekipa...

I tako ja ponovno gledam plakat. U svojoj dvosmislenosti i nije tako loš. Poluinformaciju će protumačiti svatko na svoj način, svakome će se svidjeti. A neće nikome promijeniti stavove.... no novac se treba potrošiti, zar ne? Foto Album @ Noebius

Kako smo pristali da nas Njegova Svetost napravi budalama

Index.hr piše: Pustimo novinarsku etiku, zaključio je vjerojatno i urednik Jutarnjeg lista negdje pred večer istog tog 27. prosinca, klonirana djeca koja to vjerojatno nisu bolje prodaju novine nego neki mrtvi Čečeni. Ogradit ćemo se upitnikom, a Čečeni, ubijaju se svaki drugi dan, nemoj to na naslovnicu. Dok ozbiljni znanstvenici ne vjeruju u istinitost ove Clonaidove reklamne kampanje, dok i sam Clonaid pušta pa povlači informaciju da će u roku od 7-10-15-30 dana biti dozvoljeno neovisno ispitivanje "klonirane djece", mediji rupe na naslovnicama i dalje pune "drugim kloniranim djetetom koje je rodila majka lezbijka", pa potom s "još troje djece koji će biti rođeni u siječnju". Ne, već zbog toga što su mediji kultu dali kredibilitet, vlastite koristi radi. Nuspojava je, doduše, opća šteta. Ali treba prodati novine, pa makar svjesno dozvolili nekome da od nas napravi budale i, što je još gore, suučesnike. Ovim člankom "kontroverzni" Matija Babić i dalje objavljuje stavove na način da ga nije briga što će se "veliki" a žuto žuti tisak buniti. Matija smatra da je vijest to što mediji razvlače lažne priče - što je etički problem, te što ganjaju nakladu ne samo poluinformacijama (što je normalna pojava u novinarstvu) već i notornim lažima koje su propaganda nekog - kulta. Da, kultovi su zanimljiva pojava. No što je tu vijest? Da li izgradnja ambasade za svemirce. To ne bi samo Realianci napravili, napravili bi i Sci....lozi koje ne spominjem jer tuže sve koji iz (neopravdano) napadnu ;-) a bome imamo mi i "domaćih" sekti. Dakle te sekte. Bave se rubnim pojavama. Hrpa udruga za borbu protiv droga, primjerice, su propagandna mašinerija raznim vjerskim skupinama. Pa se dođe na televiziju, novine, na primanja... No to je u redu, jer ponažu ljudima. Bar nekom. Ali Kloniranje? To je tema koja daje nadu drugim ljudima, i laž je direktna ugroza napačenim ženama koje ne mogu imati vlastitu djecu zbog nekih genetskih problema... Laž i mediji. Etika i tiraža? Usput, prošlo je nešto vremena, Matija je iza toga bio na nizu suđenja... sličajnost? Pa i je. i veliki se sude zbog "narušavanja ugleda i časti". Da li su uistinu svi isti ili postoje mediji kojima se može vjerovati?

komentari...

Metoda pokvarenog telefona je uobicajen nacin sirenja traceva. ali sa blogom bar mozes usmjeravati traceve ;-) da pises recimo o uzgoju puzeva, tracevi bi isli u tom smjeru. ali ne, ti pises o problemima sa bivsima, pa kad to vidi frend od poznanikove cure od necaka od frendovog frenda frendice, ti se cudis sto su malo teze razumjeli sto pises? pa za razumijevanje sluzi mozak, to se ne ukljucuje za badaf. eh. poluinformacija je stil naseg doba. tak se sika. Zanimljivo je kako je lako ostaviti komentar na nečiji post. A koliko od toga treba da bi došli do bloga? Bloganje svega što vidimo... zašto ne? Ima spretnih malih detalja koje se mogu dodati na firefox te je do bloga daleko samo jedan klik. Ovaj sustav je user friendly. No da li odmah sve komentirati dok smo pod dojmom stvari, ili sačekati da se malo ohladimo? Jučer sam imao nekoliko razmišljanja dok sam išao na jedno predavanje, složio cijeli tekst. Nestalo dok sam došao do prvog kompjutora, jer su me nove asocijacije povele u drugom smjeru. I to je život. Ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas...

Nedjelja

Čudno se osjećam danas. Nedjelja je…vani sunce..jest da je hladno. Ja sjedim u toploj sobi i blogam, a na blog.hr se ne može. Kosa je oprana i iako je ima kao u priči nastojati ću je osušiti prirodnim putem jer moram si priznati taj mi se moj natural look najviše sviđa. Jučer nisam izašla, a u petak sam otišla jednim drugim putem, a nažalost ne blogerima koji su se opet izvrsno zabavljali. Mob je prepun poruka, a mene zanimaju samo one o prodaji AX. Nisam imala pojma da je danas tako teško prodati rabljeni auto. Naime u poplavi kredita za nove aute rabljeni su prilično izgubili na vrijednosti i nije ih lako prodati. Očuh je već drugu nedjelju na sajmu i javlja kako ih puno gleda autić, ali pravih kupaca nema. Ja se ipak potajno nadam. Sad sam ga počela oglašavati po lokalnim radio postajama i unatoč nekim upitima, auto još uvijek stoji na dvorištu….No zato novi služi fenomenalno…Nisam imala pojma da je automobilska industrija toliko poboljšala male automobile. Očito je konkurencija ogromna u tom segmentu i to je to. Vjerojatno zato i nitko neće strare aute jer je razlika u kvaliteti velika i svi žele novo. Sad se preko icq javljaju ljudi i razgovoram se sto na sat. Ne mogu pisati istovemeno i pričati. Ode ja….

offline

offline Nedelja, poslijepodne. Od jutros pokušavam se logirati na blog. Ovo mi je drugi post koji pišem, prvi je statistika. Gledao sam fresh i almost listu, danas su "prošla" ukupno 6 blogova. Ni što su prošli - dio njih čini se da je izbrisan :-( Nezgodno. http://toolbar.blog.hr/ ne napisao: "Selim se na mojblog.hr" jer nije mogao pošteno ni izbrisati blog... Ova statičnost i trenutak kada nešto "prođe" ukazuju na to da nam ovaj sustav ponešto i znači. Imam dosta toga i na blogger.com no nije baš isto. Blogger je pouzdaniji, ljepši i močniji, no Blog.hr je parkić na uglu četvrti gdje navrate čitatelji. Naravno da ne predstavlja nikakvi problem pripremati tekstove offline, pa ih u pravom trenutku staviti na server. Ali to jednostavno nije isto, gubi se ona začudnost trenutka stvaranja. Konačno, tako mogu napraviti obične web stranice, ne treba mi blog servis da to radim. Gledao sam televiziju danas. Cijelih 171 minutu. Osam minuta "moje male klinike" na Nov@. Ta serija je upravo jedan od razloga što se odričem televizije, ali ovo na kub imbeciliteta. Dakle, oni su kao neka klinika. Pa im dođe - japanac. Pa bi ga kao operirali, a čekaju prevoditelja... E sad. Ti nadriliječnici ne skuže da tipu nije ništa, klistiraju ga i samo što ga ne operiraju od upale slijepog crijeva. O takvim kretenima smo čitali u povijesti medicine - 17 stoljeće "mraka" u kojem su lijekovi bili rakija (bolji dio) pijavice (krvavi dio) klistiri (odvratniji dio) i sjekira (za sve ostale). Staviti to u kontekst zdravstvene ustanove? Jedino ih zvijezda petokraka opravdava, kao mučilište a ne liječilište... Dalje, Indijana Jones i Sveti Gral. Zanimljivo je to gledati po stoti put i dalje je dobar. Jedino mi ide na živce to navlačenje s nacijima. No fora kad mu Hitler potpiše knjigu - legendarno. Supersar Hinky... Da, ako ubuduće ne možete ovdje svratiti, podražite moje tekstove na noebius.blogspot.com ili moravek.net/weblog/ pa dalje, jer negdje će sigurno biti dostupan Internet. Update: u 19 h blog.hr je kompletno down. Priča se da je net pred izdahom. Ne bude to bilo dok je nas, i dok ima redundancije... Spremajte omiljene tekstove dok nisu nestali!

roll over again and again

Zakotrljalo se. Informacije se šire, osjećate da vas netko citira, težite komentarima, ljudi vas tapšaju po ramenu, govore kako ste to dobro napravili... ljudi koje ne poznajete obraćaju vam se, žele sa vama prozboriti nešto. I na kraju, postaneš popularan. Ali po koju cijenu? Ako si pristao na to da te mediji učine popularnim, oni žele svoju cijenu. Cijenu ugovora, potpisanog krvlju... da radiš za njih, da im robuješ. Ako si popularnost zaradio radom, uvijek postoji netko tko je "iza tebe u hranidbenom lancu". I kako naći pravi put? Čini ono što je dobro, drugima i tebi u isto vrijeme. Situacija, u kojoj su svi pobjednici. Ne ističi sam sebe, to trebaju činiti drugi. Ne zavaravaj se, popularnost je vijest samo jedno vrijeme. A utjecaj dolazi sa onime što činiš i što jesi.

Identitet koji je jedinstven nije lako stvoriti.

Generičko ime, ili nešto obično, uvijek je pitanje. Nick debel, plavuša, sponzoruša ili nešto totalno originalno? Dio nas je upravo takav kakav je, komplicirane duše ili otvorene da nas svako pogleda (i skrene pogled). Koliko mi je nekad teško zapamtiti neki nick, Avatar koji je jednostavno predug te ga mogu slijediti samo s linkovima. Budimo jednostavni, karakterno i virtuelno...

Usmena predaja

Iza nas je praznik u kojem smo slavili uspomene. Dan sjećanja. I tako se ja prisjećam da je moja majka išla sa bakom (Nanom) na te dane dok je bila mlada na Mirogoj. Šetali bi se arkadama, i Nana je zastala ispred gotovo svake obiteljske grobnice u Arkadama i ispričala priču. O obitelji, tko su i što su bili, popis Who is Who u Agramu krajem 19. stoljeća... Mama je to uredno (ne)slušala tako da je zapamtila možda 5-6 priča ukupno. E kad bi se mi šetali Arkadama, na putu od 22 do 166 polja, dok bi ostavljali svijeće na uobičajenih desetak mjesta, sjetili bi se tek nekoliko legendi. Šteta. Usmena predaja se polako gubi, kao i stari običaji. Na neki način bilježeći danas i ovdje, svi tračevi, urbane legende se pohranjuju u kolektivnu memoriju našeg zajedničkog druženja, te čitajući ljudi koji su nam dragi a da ih u biti ne poznajemo, već smo čuli o njima od ljudi koji su poznavali nekoga tko je bio blizu njih a možda i nešto više, slažemo mozaik zauvjek izgubljenog vremena... U očekivanju onog jednog dana kada će sve biti potpuno jasno.

Preneseno sa hr.monitor.hr

Noebius Agramer Zakon! Lopticaskocica, clitorella, Merima Moravek, deep i Gabi pripomažu sadržaju ovog sajta. NOebiUS tvrdi da je do ove faze došao slijedeći koncept virtualnih avatara i ideje introspektivnih promišljanja, a star je 7 godina. Meni je ipak najdraža clitorella, koju jednostavno ne možete prestati čitati. Obavezno pogledajte ovaj jako zanimljiv blog. URL: noebius.blogspot.com Kategorija: blog Ocjena: Citat: "U SVEMU SAM USPJELA, SAMO TI SI TI.TEBE JE NEMOGUĆE PRIZEMLJITI I OTVRDNUTI,PLAKAT ĆEŠ NAD SVAKIM ČUDOM I SITNICOM.DA, MOŽEŠ TI SVE, ALI NE ,NA JEDNOSTAVAN, NORMALAN NAČIN,TI SI NA NEKI NAČIN MOJ USPJEH I PORAZ.OSTALA SI CURICA KOJA PLAČE U MRAKU,DAJ BOŽE DA SI TO MOŽEŠ PRIUŠTITI DO KRAJA ŽIVOTA. Clitorella"

Lapis Lazuli

Recenzija filma "Djevojka s bisernom naušnicom" Film "Djevojka s bisernom naušnicom" napravljen prema slikarskom djelu Vermera, flamanskog slikara. Atmosferičnost cijele priče, koja ima bajkoviti prizvuk slikarstva, razrađen je u punini detalja koji u svojoj statičnosti podsjećaju na galerističku erudiciju autora filma. Fotografija u filmu koja prati detalje, pa i kompoziciju velikih djela flamanskih autora, neponovljiv je doživljaj koji svakog connaisseur-a ushićuje. Da li ste se našli kada u kinu punom Kunst historičara koji gledaju film? To je ono što vam se može desiti ako odlučite gledati ovaj art film. Priča je poput BBC-ove serije "Slike s Izložbe" na prvi pogled, samo živa. I vrlo živahna. No najbolji dio dolazi kad počnemo gledati detalje iza slike. Podslikavanje. Tehnike. Miješanje boja. Dok ne dođemo do pigmenta. Priča je to o suštini slikarstva, filozofiji koja stoji iza izbora boja. Lapis Lazuli, ultramarin, prekomorsko plavo. Taj detalj kad slikar svoj model odlučuje ogrnuti plavom maramom današnjem gledatelju ne govori toliko ukoliko ne zna što to plavetnilo znači. Poludragi kamen, korišten za nakit preko 7000 godina, Lapis Lazuli je najskuplja boja svih vremena. Porijeklom iz Afganistana, do 1814 godine dostupna samo u prirodnom obliku koji je vrijedio više od svoje težine u zlatu. Renesansne i ranije slike gdje su se željele prikazati najveće bogatstvo (kao na slikama madone primjerice) upravo su bojane ovom bojom. Sa znanjem tog detalja, povezanost modela i slikara koji vidi očima vrhunskog umjetnika otkriva moć boja, njihovu mističnu snagu. Lapis Lazuli predstavlja lijek. Putenost, afrodizijačko svojstvo pripisivano od rimskih vremena zamijenjeno je osjećajem samouvjerenosti i istine u renesansi. U filmu se model mijenja, poprima svojstva koje mu pripisuje slika. Samouvjerenost, osobnost. Bajkovitost filma time postaje potpuna zahvaljujući moćnom lazuratu. Faktografija o filmu Djevojka s bisernom naušnicom (Girl with a pearl earing) Velika Britanija/Luxembourg, 2003. Pathe/Discovery film i video Režija: Peter Webber Uloge: Colin Firth, Scarlett Johansson,Tom Wilkinson, Judy Parfitt, Cillian Murphy Žanr: drama Trajanje: 95 minuta Radnja filma: Romantična drama, po književnom predlošku Tracy Chevalier. Griet je mlada djevojka koja stiže u dom slikara Vermeera kao nepismena služavka. Ona se zainteresira za postupak nastajanja umjetničkog djela, te provodi više vremena uz slikara. Vermeerova opsesija Grietinom ljepotom izaziva ljubomoru njegove posesivne supruge. Griet se, pak, mora nositi s pohotom Vermeerovog mecene, Van Ruijvena, koji slikaru naredi da naslika Griet. Tako služavka postane motivom Vermeerovog najpoznatijeg djela, naslikanog 1665.

rizici i slično

Malo sam pretraživao net po ključnim riječima, tipa popularnih kao "oral sex" i naravno, prvo što se pojavi su odvratne slike i članci tipa "to više nije sigurno, rizik od sifilisa"... Naravno da nemam pojma zašto sam uopće tražio te ključne riječi, ali je jako zanimljivo što uvijek ispadnu neki medicinski sajtovi. Fakat, pa da netko kaže da medicina nije traženija od seksa. Venerolozi, trljajte ruke... Usput, malo sam se sjetio koju su strku i zbrku sa tim sifilisom napravili kod nas u medijima zadnjih dana. Pojavi se tu i tamo, točno. Ali ja to kod pacijenata, a baš i nisu "bebe" što se tiče ponašanja, nisam uspio zapaziti. A bome nije i većina dermatologa koje znam. Ali o tome se priča, kuga kolera sodoma gomora kad bi se slušalo medije. Ipak, veliki ljudi su od toga bolovali. Ban Jelačić. Lenjin. Sve sama elita intelektualna. Takva su bila vremena. A sada o tome kad se pojave dva slučaja u par godina, svi mediji bruje. E da ne bi slučajno ukinuli te testove kad se ide recimo u komunu. Otprilike je to dobilo publicitet kao i slučajevi djece koja su HIV pozitivne. Cijela zemlja je bila oblijepljena plakatima da ih treba prihvatiti. U državi hrvatskoj bilo ih je ukupno 6 (šest) a dvije su bile iz jedne obitelji. Zaboga, za taj novac koji su potrošili na reklame, za tih 6 djece mogli su sazidati cijelu jednu školu! Ali ne, bitno se je promovirati, ne pomoći na konkretnom problemu koji stvarno postoji. Takvi su mediji. Imaju neku svoju istinu, pa nam to prodaju zapakirano u celofan. Ako nemaš gumu, onda te čeka celofan. Ili celofanska vreća, ovisi kakve si sreće... Naravno, postoje i pacijenti kad se govori o opasnostima...

amilia et amicos non odiosum sunt

Dakle, prijatelji. Fešte. Obitelj. Svi skupa, odjednom. Zabava koja to i nije. Gledam malo kako ljudi reagiraju u kriznim situacijama. Eto oni "stanari" u BB. Naruče zelje, jer su krastavci preskupi. A krastavci po 8 kn kilo. Odreknu se čokolada i grickalica. Ajde dobro. Ali sad zanimljivi dio - nisu naručili "pljuge". Kao imaju jer je donio "novak". Pa si umišljaju da će 2 1/2 kutije po pušaču za tjedan dana biti dovoljno. To naručili nepušači. E da oni znaju što su napravili... Sad možemo očekivati dane bez opijanja, tabletiranja i bez požarnog alarma. Ali možemo očekivati nove bijegove iz kuće kao i to da uredno svi pušači nominiraju onu obrijanu koja misli da nije problem ne naručit cigarete :-P Jer odreći se od pušenja, teško je. Stop pušenju?

Kavkaz Zvečka Blato

Stara relacija, iz osamdesetih. Ovaj petak sam se užasnuo kad sam vidio da dio te relacije funkcionira... kao da sam u filmu "Povratak u Budućnost".

Recenzija: pogodak.hr

Današnje novine lansirale su vijest da sutra počinje radom novi pretraživač - pogodak.hr . Na stranicama nalazimo obavijest da se radi o tehnologiji kompletno izvedenoj u javi, istovjetnoj slovenskoj tražilici Najdi.si U potpunosti je funkcionalna, hvali se sa trenutno indeksiranih 3.938.278 hrvatskih web dokumenata. Iskustvo u radu Tražilica je ugodnog, minimalističkog sučelja. Kvaliteta "pogodaka" je slična onome što daje google ako se izaberu "hrvatske stranice". Ipak, očigledno se radi o drugačijem pristupu kad se pogleda cache (brzi pretpregled) jer je taj oblik nečitljiviji, isključivo tekstualan. dojam: solidno. Pregled slika Nema spremanja slika u cache, već su isključivo prisutni linkovi dojam: rudimentarno pretraga e-mail adresa Praktički se nalaze e-mail adrese koje su na nekim web stranicama javno istaknute. dojam: slabo. Opći dojam: Originalni cache, relativno brz u radu, relevantnost linkova te relativna čestina pretraživanja čine ovaj lokalan pretraživač korisnim. U slučaju da vaš primarni pretraživač ne nalazi tražen tekst ili je cache nestao - potražite ovdje, izgledi se povećavaju. Doprinos hr webu: Preporuka.

udruge, NGO i ostali...

Sada sam proučavao podatke u knjižnici centra za ljudska prava. Zanimljivo je koliko ima različitosti, a opet toliko sličnosti. Pogledao sam tko sve piše izvještaje i zašto. Na kraju vidiš da se tvojim životom bavi dosta ljudi... A i šefova ima ponešto. Da li su nam svi oni uistinu potrebni? Ili je dostatno da svoj život sami vodimo i o njemu sami odlučujemo?Ponekad me lagano nervira da se teme često nameću prema nečijim "tamo drugdje" prioritetima, a manje prema onome čime se mi uistinu bavimo i gdje stvarno "škripi". Aktivizam? Pred nekoliko godina mogli smo gledati da je različite "marševe" (pride, marijuana) vodila ista osoba. Financirani putem NGO, uredno su odradili ono što je "trendy" bilo pred nekoliko godina u nekim dosta zapadnijim zemljama. Pa eto, da to dođe i kod nas...Zanimljivo da se stvarne osobe koje to tišti, nisu baš pojavljivale na takvim mjestima. Možda zato što se ne osjećaju ugroženima? Ili jednostavno ne vjeruju u ideologiju koja stoji iza ovog koncepta. Ali netko se je izborio za projekt i uredno to naplatio...Često se "aktivizam" povezuje sa nekim "ljevičarenjem" od čega velik broj ljudi zazire. No aktivacija "svjesnih građana" može biti vezana uz temu, bez nepotrebne politizacije. Kako pokrenuti "narodne mase"?Moderni model pritiska koji na zahtjeva veliku propagandnu mašineriju upravo su interesne grupe na Internetu. Blog se pokazao kao izvrsni medij, u kombinaciji s oblicima foruma i mailing lista. No kako e-mail postaje sve zagušeniji spamiranjem, alternativni protokoli, vezani uz "okupljališta" pojedinih web stranica, popularno opisanih sa "dot org" (suprotno od "dot com") sintagmom. Ovaj vid organiziranja ljudi uz vrlo male troškove može mobilizirati znatni broj ljudi, propagacijom vrlo brzo i efikasno kvalitetnih i relevantnih informacija.

Mobbing: uništena uredskim urotama

Najava emisije Mobbing: uništena uredskim urotama Četvrtak, 23.09.2004. Zlostavljanje na radnom mjestuJadranka Apostolovski priča nam o zlostavljanju na poslu koje je doživjela ne samo od šefa nego i od suradnika koji su na taj način šefu izražavali svoju odanost. Upravo ju je to iskustvo potaklo na osnivanje udruge za žrtve mobbinga. Ljiljana Kukec je iz slične situacije izašla jača - otvorila je vlastiti biznis i tek onda počela napredovati. Psihijatar Davor Moravek objašnjava zašto neki pojednici, najčešće šefovi, zlostavljaju svoje suradnike. http://www.rtl.hr/shows/sanja/teme/ Na programu: Četvrtak, 23.09.2004. u 17:00 RTL televizija

Reminiscence of the past tense

Gledajući ovaj dnevnik i kako je postao ono što je sad, prisjećam se kako sam počeo sa konceptom virtuelnih avatara i ideje introspektivnih promišljanja. Jedan od prvih likova, noebius, nastao je 1997. godine. Javio se na h2g2, u prilogu o cyber caffe. U html sajtu baš i nije rastao, dok nisam ismislio NOebiUS. Prvu formu primitivnog bloga počeo sam voditi 1997, originalno na carnetovim stranicama. Bez povratne sprege, kakav može dati primjerice forum, ili news grupa, ili mail lista, taj pristup sam na neko vrijeme napustio do vremena jednostavne primjene dnevnika putem blog programa. Novosti na web sajtu, kolekcija tematskih viceva u vicoteki, kao i druge ideje kulminirale su konačno pristupom "kad neće brdo Muhamedu, ovaj će brdu" na renomiranom servisu kao što je ovaj blog. Još jedan mali korak za mene. Ideja stavljanja malih fotografija kao komentar običnog života, vijesti koje to nisu jer nisu "aktuelne" dio su filozofije štovanja jednostavnosti. Moto za danas: - 12 minuta smjeha svaki dan - nulla dies sine linea - de gustibus non debat - audiatur et altera pars.