Novi Spa Hotels & Resort, Novi Vinodolski - recenzija

Per Astra ad Aspera Od zvjezdica (pet) to trnja... ili kako sam preživio vikend u Spa centru

Novi Spa Hotels & Resort, Novi Vinodolski 7.6.2009. Imao sam (ne)sreću da budem na jednom seminaru u kongresnom centru u "Novi Resort i Spa" bučno najavljivanjem u medijima. Došao sam oduševljen – otišao iznerviran. Evo izvještaja iz prve ruke promatrača mjesta na kojem se dešavaju "celebrety događaji sezone". Sam hotelski kompleks lako je naći – odmah je uz jadransku magistralu oko dva kilometra od samog mjesta Novi Vinodolski.

Nije u mjestu, pa je tamo teže doći. Kako se pokazalo, udaljenosti mogu predstavljati problem. U samom kompleksu ne možete se voziti automobilom, već se trebate parkirati u garaži koja je na tri kata. Do receprije iz garaže ima dosta hoda – što kad nosite sami kofere (nitko se ne ponudi da od auta do recepcije donese prtljagu niti to na recepciji uopće spomenu) predstavlja zanimljivi "welness".

Dolazim ja tako sat i pol kasnije od kolega koji su došli organiziranim prijevozom autobusom – svi su još na upisu, dakle čekali su više od sat vremena da se razdjele ključevi samo za jedan autobus gostiju! I u prvi tren, sretan sam jer sam kratko čekao! I prtljaga biva upućena prema sobi, kažu biti će tamo za petnaestak minuta.

Sjednem se u predivno predvorje, sa dizajnerskim namještajem, u bračkom mramoru, i popijem piće dobrodošlice (za našu grupu stajalo je označeno na jednom stolu, kako sam kasnio – nitko mi se nije obratio ali to sam tada smatrao normalnom situacijom. Odlazim u sobu prije prvog predavanja – i tada shvatim da mi treba jedno 10-15 minuta hoda do sobe, koja je apartman (kuća A10, soba 819) u prvom redu do mora, na kraju naselja. Dvije spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinja, dvije kupaone – kao da ideš u skijalište, a ne u hotelu... u biti, bio sam potpuno nepripremljen za tako nešto.

Pokušam se malo osvježiti – a kad tamo prvi šok. Tekući sapun u kupaoni – ispražnjen. Ima druga kupaona, odem tamo, sapuna ima ali se dobro namučim da istisnem. Razgovarao sam kasnije s kolegama o tome – treba mala znanost da se operu ruke. Vruća voda je namještena tako da se opečeš ako ne paziš – nevjerojatno. No to nije još prigovor – samo bi malo mogli pripaziti sa ekologijom, kad već imaju ispred svakog apartmana sortirnicu za reciklažu (papir, PET, staklo, ali ne i za limenke). Imao sam par limenki za piće, to se tamo nema gdje odložiti u reciklažu – kako se uspostavilo, trebao sam sa sobom ponijeti toga više... Odlazak na predavanja – manja dvorana, za stotinjak ljudi, klimatizacija uredna, tehnologija pristojna.

Predavanja su bila očekivano dobra, na taj dio seminara kao i na vođenje diskusije poslije, kao i za "pauzu za kavu i kolače" same pohvale, kao i pohvale organizatoru (GSK) koji su se pokazali visoko profesionalnima. Nakon plenarne sjednice od sat i pol, slobodno vrijeme i večera. Prvu večer (petak 5.6.2009) bilo mi je lijepo u društvu kolega, švedski stol je bio bogat, na stolu su bile postavljene boce vina, gazirane i negazirane vode, vidio sam da je dosta kolega pilo i sokove – ukratko, opuštanje nakon puta, uz standardnu hotelsku hranu. I nakon toga, u manjim grupama – šetnja i druženje.

Vrijeme je bilo tmurno i oblačno, uz poneku kap kiše. U hotelskom kompleksu, nažalost sve u radovima. Hrpa majstora, hrpe građevinskog materjala i ništa u biti ne radi – vidio sam možda dva dućana koji su radili, od kojih je jedan kiosk sa novinama. Restorani – sve prazno. Dolazimo u neki kafić na terasi – za desetak minuta (koliko smo kao društvo došli tamo i čavrljali) dođu nam tri konobara, na narudžbu.

Sve korektno – osim ograničenog izbora piva, ponudili su jedno tri koktela koji su bili prihvatljivi. Čini se da nisu čuli da se koktel može raditi sa sorbetom, ali u redu – prolazna ocjena (3) ako se usporedi sa kafićima na zagrebačkoj "špici" (koji su obično malo bolji). Organizator nam je dao bonove za konzumaciju pića – no ne vrijede za taj dan. Hajde, ništa bitno ni neočekivano. Prošetali smo se i predvorjem spa centra – sve je bilo zatvoreno u 21 sat, tu večer ništa se ne može koristiti – no ljubazno su nam rekle da se može dobiti ogrtač i sve potrebno na licu mjesta.

Vratio sam se u sobu i razmišljao kako provesti slobodno vrijeme sutradan nakon predavanja, veseleći se unaprijed. Dođem nešto prije 22 sata u sobu i palim televizor. Kad tamo šok – kako se to pali? Stari, "Gorenje" televizori u sobi sa daljinskim upravljačem na kojem je znakovito izolir traka, ne pali od prve. Igram se sa baterijama, i "iscjedim" paljenje televizora, ali promjena programa – ne radi. Na samom televizoru (muzejski primjerak) tipke za mijenjanje programa i glasnoću – eto gimnastike. Radio programa – nema (u boršuri koju sam počeo tada čitati – piše da ima radio, ali toga nema). Brošura je zanimljiva, i baš za svaku sitnicu koja ti može trebati upućuje na express servis. Dakle, kad bi ja, u 12.30 noću ili kad se probudim u 1.30 i poželim pročitati recimo "Bibliju" ili kad žurim na predavanje i vidim da mi je omlohavio gumb pa ga moram na brzinu popraviti pa mi stvarno treba taj šivaći pribor koji je u svim hotelskim sobama svijeta – u Novi Resort bi trebao zvati "express servis" ili recepciju.

Pa čekaj. Ma da, baš mi se gleda tada sobarica i oblači mi se da izađem iz kreveta, zato jer bi poželio pročitati dobro štivo. Mini bar (piše u brošuri ga je u sobi) nisam mogao nigdje naći. A tražio sam ga, jer mi je trebao. Kako ni dućana nije bilo, nisam si ponio čaj tako da sam proveo večer uz vrelu vodu (iz slavine)... Provođenje večeri je bilo doslovno to – nisam nikako mogao zaspati u krevetu, jer mi je bio neudoban (madraci na "federe" kakve već odavno nisam nigdje vidio, grozno) tako da odlučim prespavati u dnevnom boravku, na kuto-sjedu. Centralnog gašenja svjetla naravno da nema. Halogne lampe sam naučio koristiti (nema uputstva) tek drugi dan, tako da sam se za svaku lampu morao lijepo dizati (fino za razbuditi se). Malo ustajanja do televizora, ručno mijenjanje programa, ma divota. Jedina svjetla točka te noći bila mi je vrhunska veza na internet - u sobi je ruter, u svakoj sobi pa sam imao 100% signala, 54 mbs, divota. Kako je televizor bio noćna mora, snašao sam se i pogledao teletekst i poslušao radio preko bežičnog interneta...

Naglasak je – snašao sam se sam. Noć je bila dosta hladna. U jednom od (više) buđenja, obilazio sam klima uređaje i pokušao otkriti kako prebaciti na grijanje (nisam uspio shvatiti, uputa naravno nema a samo hlađenje radi) pa sam ih konačno uspio nekako ugasiti. Ujutro – kiša i jugo. Vidim neke turiste kako stoje pred apartmenom i dolazi električni autić za prijevoz – sav sretan uđem. Nitko mi do tada nije rekao da to postoji, kako se to poziva, koji je raspored i pravila vožnje – a u sobi u uputama o tome nema ništa. Valjda imaju pravilo – pitaj recepciju za sve usluge za koje (ne)znaš da ih nudimo. Sav sretan što ne moram hodati deset minuta do predavaone po kiši i vjetru, vozim se ja tim prometalom i imam osjećaj da sam uhvatio "jack pot" (to je jedini puta da sam uspio vidjeti to vozilo i da mi je stalo, nije da nisam pokušavao nakon toga). Vožnja kroz praktički cijelo naselje je zanimljiva.

Mnoštvo sadržaja koji rade (na žalost ne u vrijeme kad sam ja bio pored njih) mnoštvo građevinskog materjala, sve se nešto na veliko gradi. Prilično me propuhao vjetar, već i ranije no sada, nakon neprospavane noći (neudobni kreveti, propuh, stalno dizanje iz kreveta i slično) bio sam dosta dekoncentriran. Sala za doručak je bila dobra, osobito mi se svidjelo što je bio velik izbor ukusno pripremljenog voća, fin izbor čajeva i to je bila prava milina. Jedan od boljih hotelskih doručaka koje sam jeo. Ipak, uz sav trud, i dobru volju, nisam uspio odslušati predavanja do kraja, zbog čega sam imao osjećaj krivnje, već sam se uputio prema sobi (mučna šetnja po kiši i vjetru) da se malo odmorim. U biti, da spavam. Uspijevam nekako zaspati, te mi je oko 17.30 sati malo bolje, pa se ponovno odvažim otići do hotela. Želim usput vidjeti plažu. Ova je šljunčana, vidi se da su staru, kamenu obalu sravnili, nasuli i sada je plaža neformirana uz velike valove u pličaku (fotografiram kako pjena na plaži leti do deset metara u zrak).

Sve u svemu – ne bi tamo prišao ni blizu. I da mogu, svuda oznake zabrane pristupa zbog radova. Kao da sam došao na neko građevinsko gradilište, a ne odmaralište. Grozno devastirana obala... I tako žaleći za prirodom, dolazim nakon šetnje do hotela. Svaka ideja da bi išao u bazene sada me je prošla (pa po tom vjetru i kiši bi sigurno zaradio upalu pluća da se mokar vratim do svoje sobe). Mislim si – na ovo se stvarno nisi pripremio... Dolazim do hotela, kako sam preskočio ručak lagano sam već ogladnio – od svih dućana (subota je) radi samo kiosk sa novinama. Izbor štampe – bijeda nad bijedama. Nikakve strane štampe, izbor nekakvih "skandi" i porno magazina, od dnevnih novina – nedeljni vijesnik. Ostale novine ne vidim, ali to mi baš odgovara. Uzmem si jednu čokoladicu, te idem potražiti gdje ima topli čaj za popiti. Uspijem naći bar u predvorju, do recepcije. Jučer je tamo bilo baš lijepo sjediti s kolegama, pa da ponovimo iskustvo... No nisam uzeo u obzir, da je subota. Pola predvorja je bilo zatvoreno jer je rezervirano – za svadbu.

Naručim čaj – gotovo uvijek pijem čaj sa mlijekom – i onda šok. Na računu mi dodatno zaračunaju 7 (sedam) kuna za 0,1 l (decilitar) mlijeka, koje su mi servirali u vrčiću od 0,02 l (diskretan i prifinjen pribor za čaj). Nije me naravno pitao kakav čaj (kad nije imao što ponuditi) uglavnom – izbor čaja daleko lošiji nego u restoranu u kojem je doručak. Tek što sam sjeo – dolazi svadba. Kad sam taj svoj čaj već toliko (pre)platio, opet mi vaučeri za piće od organizatora nisu pomogli, tražim ponovno neko mirnije mjesto.

Ovaj hotel mi postaje već krajnje dosadan, nigdje mira, nigdje nekog toplog mjesta uz ambijentalnu glazbu gdje bi se mogao mirno opustiti i pročitati svoje novine... Tako da već vidno razočaran, razmišljam da li da odem u svoju sobu (tamo imam bar internet) ali me od tmurnih misli odvrati što slučajno sretnem kolege sa seminara. U biti, radilo se o organizatorima seminara, kojima sam se ispričao što nisam bio na svim predavanjima, jer me sve propuhalo na ovom velikom gradilištu gdje pola toga ne radi (a u brošurama piše da to imaju) te kako mi se ovdje uopće ne sviđa. Hajde, dogovorimo se naći nakon večeri, na druženjima. Kako sam tu pogriješio, tada sam trebao otići, a ne nadati se da će sutra biti bolje i da ću se lijepo provesti... Jer tada sam još uvijek razmišljao o bazenu koji je izvana, kroz staklene pregrade, tako lijepo izgledao...

Dolazi večer. Kad ste preskočili ručak, tematski izlet, pola predavanja i patili se cijeli dan, ogladnite. Jelo je pristojno, izbor malo slabiji nego jučer. Onakav promukao, sjednem sa kolegama, dvije kolegice su bile sa nama i trudne. Družimo se i šalimo uz večeru, atmosfera opuštena i obećavajuća. I onda dolazi konobarica, sa pićem. Poželio sam tada voćni sok (juice) jer sam ožednio i nije mi se pilo. Donese vino (u ohlađenim čašama) jer je to kolega tražio, sok donjeli kolegicama – što sam ja tražio, mislio sam tada – nije čula. Hajde. Dolazi drugi put – lijepo molim sok. A ona će: "Sok imamo samo za trudnice". Mislim šali se. Na stolu boca negazirane vode i vino. Pijem vodu. Evo nje opet put. "Molim sok" - "Nemamo, sok je samo za trudnice, stvarno". I krene meni ona točiti vino u čašu. "- Ne hvala, neću vino". Evo ti nje. Ja stavim ruku nad čašu (ne neposredno na čašu, što je očito bio moj propust) i eto ti pune čaše vina pred menom. Dragi moji kolege, ovo me je stvarno već bilo razbjesnilo. Gutam ja to u sebi, mislim gdje sam ja to došao. Ljut kao ris, odlazim s večere, u "noćni život". Kat niže, hrpa ljudi. Vidim žene u visokim potpeticama, 15 cm visine je dosta česta pojava i šacam da li ima nešto više. Kad tamo doznam da je to otvaranje nekog dućana. Nekakvi "selebritiji". Tada sam bio već lagano ožednio (hodanje deset minuta do sobe da popijem vruću vodu u sobi mi nije izgledalo kao baš zabavna perspektiva) I tražim ja gdje bi to konačno mogao iskoristiti ta 4 (četiri) vaučera za piće (koje je organizator uplatio) pa mi kolege pokažu neki bar. Izađem pred bar – tamo me ponude sa šampanjcem (diskretan i uljudan konobar je to nosio) pa ga uzmem, jer su i kolege. Malo liznem – korektno.

No ja sam žeden, hoću sok. Vidim, par konobara (jedno 3-4 njih) rade razna pića. Stanem uz šank, i tako stojim na metar od njih tri jedno 7 minuta. Valjda sam bio nevidljiv. Pričaju oni, nose narudžbe. Vidim ja mlade kolegice, držao sam te vaučere u ruci, tražim koš za smeće. Kolegica će. Vidjeći me: "nemoj bacati to". Ma da. Evo ti ih, bacim ih prezreno na stol pred njih četri. "Daj to kome hočeš. Meni to nije od nikakve koristi"... Bilo je tada 23 sata. Što napraviti? Popio sam, ne mogu sada voziti kući. Sjetim se da imam jedan sok u svojoj sobi (u frižider sam stavio) pa hajde, nije propalo baš sve. Sretnem ponovno organizatore seminara, idu u noćni provod. Šteta, odbacio sam te vaučere, mogao sam im vratiti, možda bi mogli to refundirati. Kako sam nesmotren bio... Krenem dalje u mrak, što dalje od tog hotela u kojem su sad po mom iskustvu, sve neki bahati konobari. Dolazim u sobu, 23.30 je sada, ja spremam stvari, pakiram se.

Prva stvar ujutro – odvlačim sam svoje stvari prema recepciji, sretnem neku voditeljicu. "Vi radite ovdje?" - "Da". -" U apartmanu 819 ne rade baterije za daljinski" "- Trebali ste zvati, pa bi to ispravili". Odem ja. Mislim si – ma mogao sam ja vas zvati svakih pet minuta da ispravljate što vam tamo ne štima. Zaljepila mi se slušalica telefona uz ruku. Još da sam tražio sapun, ma mogli ste ostaviti 4 lista toalet papira kao nekad u javnim toaletima ako tražiš "za veliku nuždu" a za malu nuždu ne dobiješ. Dobiješ još tri, na posebni zajtjev. Da, stara dobra vremena sa čučavcima, * ti ja apartmana. Na sreću, ništa od toga nisam izgovorio. Jadna žena, nije zaslužila. Ipak je red oprostiti se od kolega, koji su imali organizirani prijevoz iza 10, no žurilo mi se napustiti taj usrani resort što prije. Lijep je bio dan, no ja sam želio biti što dalje od tamo... 7.50 ujutro, odjava na recepciji. Ostavio sam tamo prtljagu.

Doručak me malo smirio. Tamo je to stvarno najbolje, ne vidiš te konobare i ne čuješ nikoga da ti pristupi stolu (osim što pokupe prljavo posuđe) tako da baš nisam išao gladan na put. Hajde, da završimo to. Pokupim prtljagu, i uredno pitam recepcionerku: "Molim Vas, knjigu žalbe da ju ispunim". Ova me upita "Možete li reći o čemu se radi". Ja ispričam o odnosu za večerom, ljevanju vina kad sam insistirao da mi ga ne toči. "Jeste li ispunjavali knjigu žalbe tada u restoranu?". Ma da, pred kolegama ću se ja svađat. "Nisam, to želim ispuniti sada". U biti, za knjigu žalbe je bio račun za 0,1 mlijeka koje nisam dobio već 0.02 l a ostalo – odnos osoblja i sve to – nisu više u "pravilniku o knjizi žalbe". Tada to nisam znao, jer nisam knjigu žalbe popunjavao nikad – u biti, samo jednom pred 5-6 godina to je ispunila moja prijateljica s kojom sam bio u jednom ugostiteljskom objektu, žalila se na krivo deklariranje artikala. U tom trenutku bio sam odlučan to ispuniti, ma kud puklo.

Otvorivši knjigu, vidim da ima tri papira – za gosta, inspekciju i onaj koji ostaje u knjizi. Naravno da je krivo popunim (nisam znao da se mora ispisati puna adresa prebivališta) već sam samo napisao svoje ime, potpis i "soba 819". Recepcionerka me upitala: "Možemo li vam kako izaći u susret, kakva masaža ili ručak". "Ne hvala, ne želim ništa od vas". I napisao sam to u tom svom očaju – ne želim ništa od njih kao kompenzaciju, kao i to da mi je ponudila kompenzaciju.

Bahat odnos prema meni kao gostu, kako sam ja to doživio, podučilo me je lekciji. Prvo, izbjeći situacije u kojima se motaju "selebritiji" i "vip gosti" u širokom luku. Osoblje se tada neprirodno ponaša. Novi Resort & Spa je na prvi pogled lijepo mjesto, no nedorađeno, neizgrađeno do kraja i (polu)organizirano, gdje se moraš dobro pripremiti (ponjeti svoje sokove, ako hoćeš u bazene ili spa centar nositi torbu sa stvarima, toplo se obući) te jako dobro vidjeti koju to sobu dobivaš, te zvati osoblje da ti odmah sve isprave, odnosno tražiti sobu koja ima ono što ti treba. Ukratko, treba im prigovarati, jer sami od sebe neće ti čitati misli odnosno nastojati da ti učine boravak ugodnim. Za svrhu za kojom sam tamo bio, dakle za seminar (kongres) držim ga neprimjerenim, mislim kao da sam u sasvim drugom hotelu na drugom kraju grada) i prostor je raštrkan. Spa centar i bazene nisam vidio nego izvana (iznerviran glupostima) no obala koju sam vidio je katastrofa kako je izdevastirana.

Dragi moji, ako ste selebritiji koje zanima slikanje – samo naprijed. Ako želite mira, odmora i "pobjeći za vikend" može vam se desiti što i meni – da pobjegnete za vikend. Ali od njih.

Ocjena: Nikad više moja noga kročit tamo neće. To je obećanje. Previše sitnih stvari su utjecale na tu moju odluku. I da znate – ovo je tek drugo mjesto za koje sam se zakleo da više nema nikakve mogućnosti ispravka. Prvo je Hemingway bar u Tuškancu u Zagrebu pred šest godina – a obećanja te vrste držim.

A za vas – igrajte samo nagradne igre, možda vam bude i dobro u tom spa centru.

Za mene – planiram otići ovaj tjedan u neke toplice. Uživati u bazenu, podvodnoj masaži... Samo gdje? U Sloveniju, ili negdje u Zagorju?... Imam 3-4 mjesta u vidu, za jedan luksuzan i ugodan tretman... gdje će me poštovati kao osobu i gosta.

Clitorella - nova adresa

Clitorella se preselila na novu adresu: http://clitorella.noebius.com

New adress - news.noebius.com

My new adress is news.noebius.com where you could find my audio podcast, and short news and announcements are available on www.noebius.net Stay Tuned, News @ Noebius

Seven ways to create a drug epidemic

Seven ways to create a drug epidemic On the evidence of history, there are seven common ways in which to destabilize a drug ecology and create a drug epidemic. Each wrecking tactic has been tried and tested in the field, and comes with a warranty. Read the evidence the other way round and we have here a pretty reliable set of ideas on how to protect the drug ecology from bad happenings. 1. Submit the fabric of the intended target population to an intense strain of a kind to damage family and social relationships, fragment that society and create sectors of great poverty and contrasting wealth, destroy the old community gods and build no new values, leave youth adrift, create the soil for the epidemic and the wind is likely to blow in the seed to take root. 2. Make your chosen epidemic substance, whether it be licit or illicit, intensely available, have it on sale at every grocers, keep the price low, abolish all controls, leave drugs to the free play of the market and treat them like every other consumer commodity. 3. Build a climate of acceptance. Persuade people that everyone uses the drug and non-users are deviant. Secure a massive advertising budget, and if that is nor possible for illicit drugs, count on the endorsement of opinion leaders and the support of the media to market these substances. Associate alcohol with images of sport, cigarettes with Grand Prix motor racing and cocaine with the penthouse lifestyle, it's all the same game. 4. There can be a special benefit in getting the medical profession to take up the drug, prescribe it with abandon, declare it to be non-addictive and leak the drug to the streets. A century or so back this greatly helped to create a favourable image for alcohol, but doctors have also been very helpful in the epidemic spread of many other drugs - opium, heroin, cocaine, barbiturates, amphetamine, LSD, benzodiazepines. It is an amazing roll-call of medical intemperance. 5. Look out for innovative opportunities to market a new drug in a more dangerous form or by a new route of use. Get the population to believe that sniffing cocaine is safe and then slam them with crack, have them drink a little laudanum and then pull a syringe loaded with morphine from behind your back, let them get used to their snuff and cigars and pipes and then bowl them clean over with the deadly cigarettes. 6. Embed your operation as far as is possible in a mutuality of greed. For licit drugs, count on a complicity between the manufacturers and the tax-taking state, for illicit drugs find infinitely replaceable poor people to fill the lower ranks in the distribution chain and the top cats will grow ever fatter on the profits. 7. Try to ensure that the media portray drug taking as lying entirely with the individual: 'their flawed genetic make-up', 'addictive personality', 'woeful moral bankruptcy'. Keep the discourse at this individual level, and at the same time screen from public perception any awareness that drug misuse is in part caused by social environment.

Source: Griffith Edwards: Matters of Substance. Drugs: is legalization the right answer – or the wrong question? Penguin Books, London, 2005. (Introduction, page XXV-XXVI) www.penguin.com

Prometni kraj

Hrvatska u vrhu po stopi smrtnosti u prometu

Vjesnik 5. studenog 2005  piše:
S  15 umrlih na 100.000 stanovnika nalazimo se  među zemljama s najvišom stopom smrtnosti zbog prometnih nesreća. Smrtnost nama je veća nego u nekim zemljama s organiziranim trauma sustavom i do pet puta. Inače ozljede čine vodeći uzrok smrtnosti u dobi do 45 godine života...

Pred par tjedana, jedan poznanik mi je ispričao, sav potresen, događaj u koji je bio upleten. Kao prolaznik vidio je saobraćajnu nesreću i došao pomoći. Dvoje teže ozlijeđenih.
A svi samo – gledaju. Trebalo je previti krvareću ranu, kad tamo – nitko „nema“ zavoja i sličnog, jer to KOŠTA. Pa neće valjda otvarati svoj komplet prve pomoći za nekog nepoznatog na cesti? Onda treba pozvati hitnu pomoć i policiju. Naravno, netko NEMA KUNA na mobitelu.
Uredno svi stoje, dvadesetak ljudi, gledaju kako ovi umiru na cesti, i naravno da su svi „svjedoci“ kad dođe policija.

Ne pomoći, već gledati, prometna nesreća kao reality show bez reklama, a ne ljudska patnja nevoljniku kakvi i mi možemo biti?
Ovo je naša realnost, nemojte se čuditi što se svi bune za „0 promila“ i „dajte nam još oktana“.

Broadband

Gledajući navike korištenja interneta, pišući ovo u wordu i pritom razmišljajući da je ovo tekst za blog, dok sam pritom relaksirano spojen na net, sjetio sam se kako je to imati – broadband i ne razmišljati o tome koliko sam dugo spojen online. Postati i dijeliti neovisno o tome gdje si – a možda ubaciti i poneku sliku…Još testiram sve mogućnosti, a što dalje, vidjeti ćemo.

postanje iz tekst editora

Postanje iz tekst uređivača, kao što su http://www.writely.com ili skripte za MS Word je poput otkrića novog svijeta bloganja. Do sada stil pisanja bloga, osobito na primitivnim servisima kao što su retro blog (hr) to je uključivalo komplicirana editiranja koda i slično. Sada imamo svu raskoš bazičnog tekst procesora (Writely.com) koji je online, dakle idealan za broadband konekciju ili ako ste u internet kafiću. S druge strane, uređivanje, ponovno prepravljanje posta u office wordu potpuno je novi nivo - poput lokalnih dokumenta dostupni su nam blogovi, uz provjeru pravopisa u rtf oblikovanje. Writely također može importirati .doc dokumente (na žalost ne i .rtf, ali to je nebitan problem) i sve izgleda nekako - profesionalnije.
Blogati, pisati za zatvorene grupe, čak i kolaborativno uređivati i editirati tekst prije konačnog publiciranja čini ove alate zanimljivim za micro publishing.
    

test skripte za word

ovo je test. napisan je sa wordom, skripta „ blogger for word“.
Kako izgleda?

Ono što je dobro u ovom slučaju je da koristim provjeru pravopisa i sve to.
    

tako dalje

I tako dalje. Alternativni univerzum može nas progutati, ili istaknuti. Trekeri, uživajte u noćima...

frizerska havarija

Clitorellica je nakon 3 godišnje punk faze odlučila pustiti svoju gustu kosu, jest da je bila plava ,sada niti ne zna u kojoj je boji, crnoj.Dakle prikrivena plavuša se svim sredstvima trudila da pusti kosu od vitamina, sušenja na zraku, bože občuvaj viklere .....Griva se razbujala.Svi su se čudili kak to brzo raste.I kao i obično U salzburgu se otuširala i upotrebila šampon i regeneratok kao i uvijek i kosa joj se iz nepoznatih razloga splela u čvorove koje nije mogla raščeljati.Dvogodišnji trud je otišao u frizerskom salonu za 20 minuta.gFrizerke su bile oduševljene ,a ona je plakala.Ima dobar oblik glave stručno su je na 12 mm ošišale ostavile jedan pramen sa strane za asimetriju friz super.Sad Clitorella mora naći svoj šišač, jer se ona šišala 3 godine na 9mm i odustala od svoje duge kose. Clitorella

Droga i mediji

Kruha i igara, to traži naše unebovapeće čitateljstvo, kaj bi oni čitali ,kada se oduševljavaju predoziranim mladim ljudima, koji ginu, negdje recimo kod Jaruna, pa je Jarun negativna atrakcija. Idemo biciklima tražiti nesretnike.Uz dužno poštovanje spram svih , koji pišu i trude se, ljudi niš od toga. Društvo nema para, svi ovisnici se utrpaju u bivše treznionice i hangare i zastrašuju.Obraćam se svim liječnicima, da je svaki pacijent nekaj drugo, da nisu svi isti i da za sve ne važe ista pravila.LIJEČNICI SU ZABORAVILI SLUŠATI PACIJENTA, pa on kaže skoro pa svu svoju dijagnozu.Slušanjem se stvara povjerenje i rezultati liječenja su bitno drugačiji od hangarskog zastrašivanja od strane recimo psihologa. Clitorella

Anđeo

Putuje prigradskim vlakom Clitorella, sparina, loše joj je , migrena sve ženske peripetije u akciji.Iako mrzi Crkvu kao instituciju to ne zači da ne vjerue u Boga. Boga u crkvi nema.Ako je ikad iz dna duše zamolila bilo koga koji je" iznad", bilo je tada ,da izdrži radni dan.Prvi dan ljetnog radnog vremena , iz vlaka je vidjela pred knjižnicom gomili ljudi. MITING?Naravno od kolegica niti jedne , doslovno ,rulja je pobacala na pult knjige , ona se natrčala ,jer je knjižnica na dva kata, da sve usluži i konačno, kada je sve bilo gotovo evo kolegica sa sumnjivim izgovorima svojeg kašnjenja, Clitorella se osjećala da je njoj kraj radnog dana.U toj gomili bila je mlada žena, koja je čekala da svi odu, prišla je Clitorelli , koja je sjedila za radnim stolom doslovno ubita. -Dugo vas nema, vi mi najbolje knjige preporučujete. -Ah, problemi, ali to mi je posao. -nije vam dobro danas, osjećam. Clitorella je pažljivije pogledala korisnicu, imala je blag pogled i djelovala nestvarno. -Nije mi dobro. -Čekala sam da se gužva raziđe. Evo tu imam eterično ulje Melisse, utrljajte ga i članke ruku smiruje. Nestala je.Odnijela je Clitorellin jad i bol, i depresiju i ženske bolove i vrtoglavicu.Ostao je miris Melisse i na papiriću broj mobitela, Clitorella nije primijetila da ga je napisala, uz komentar ,da ako joj je teško neka ju nazove. Clitorella

Walker za kraj

Naljepši bicikl u zagrebu i Clitorella s njim odlazi definitivno. Odlazi u bolji život, možda ne lakši ,ali boli i kvalitetniji, ako je sretnete , možete je jedino negdje vidjeti da vozi Walker. Bok društvo.

Walker

Najljepši bicikl ,po estetskim pravilima ima Clitorella. Nezgodno je to, što ga ne može nigdje zavezati, a da ne ostane bez njega. Već je i u liječničku ordinaciju ušla s njim, bojeći se ,ostaviti ga pred Domom zdravlja, u kafiću je s njom za stolom, osoblje tolerira, jer je stari gost.Zbog kojekakvih problema, dugo ga nije vozila, bar mjesec dana.Naravno da je u njezinom dnevnom boravku. Nekako gleda ga, on stoji, prednji kotač mu je malko ukošen i kao da ju moli ,da ga ne zaboravi.Clitorella ga gladi po guvernalu i tepa mu :"Walker moj, slaba sam ti, ne usudim se ,ali idemo za koji dan..."Zvuči ludo, ali taj bicikl ima dušu(dala mu je Clitorella), stvarno u kutu, kao da moli da ga se provozi. Clitorella

Bezdan

Starije generacije će se sjetiti Balaška i pjesme "Noć kada sam preplivao bezdan", Clitorella je "rođena ,plutajući sa Akademskim zborom putujući od Beograda do neke južnosrpske selendre, jer su se balvani u Dunavu zapleli o neke propelere rječnog hidroglisera. Pjevalo se i šalilo i tako je nadimak Clitorella nastao od strane mnogobrojnih glazbeno nastrojenih medicinara.Sve što je ispričala na bezbrojnim postovima u ovih godinu i pol, je istina.Clitorellina sapunica ,uživo.Clitorella je preplivala mnogo više objektivno i subjektivno od Bezdana i sada je na drugoj obali.Na drugoj obali života. Ovo je sigurno posljednji post. Svima želi da preplivaju bezdan i hvala svima koji ste pročitali, pa makar i jedno slovo sa bloga. Pusa CLITORELLA

Tri i pol minute, devet i pol tjedana, točno u podne.....

Bože, koji nazivi ,ovo "i pol ju intrigira", nažalost devet i pol tjedana imalo je tužan kraj. Tri i pol minute isto. Gledala je u mrak, nije znala što se zapravo događa, Bjesni je bio bijesan i u nekoj vrsti ekstaze, ona je imala sat na ruci.Mrzili su se međusobno, intenzivno, možda je i to dobro. Nakon tih fatalnih minuta on je zahrkao, a ona je u prvi čas htjela zaplakati, nije joj uspjelo, otišla je u dnevnu sobu i prasnula u smijeh.Dronjcci spavaćice, koju obožava,ali nije bila tak podrapana ,to je strast, ono sve drugo je imitacija života. Nije htjela niti u kupaonicu, da zadrži taj tro i pol minutni bijes. Sve ide u saldo života.Rastužila ju je pomisao na što su spali obostrano.Nije ona samo kriva.Odšuljala se u Zlatekovu sobu. Dijete je spavalo, dijete koje je zaista i fizički lijepo(na dedu), bešumno se ušuljala do Zlateka i bešumno u mislima zaplakala. Zlateko se nešto meškoljilo ,pa mu je Clitorella smetala. Vratila se na kauč u dnevnoj sobi i umirivala samu sebe, da život ima odgovor ."Dijete bijesa",to nije bilo niti silovanje,možda joj to dijete, ako se dogodilo, opet ponavlja život ima svoje razloge bude petrolejka u mraku, koju je hrabro nosila Florence Nightingale. Clitorella

Sasušeno cvijeće i zapušten grob

Inspirirana nekom serijom o Dickensu, uzela je prastaro izdanje iz studentskih dana i opet tako listajući naišla napitanje mlade djevojke ,koja pomaže lokalnom župniku u svakodnevnim poslovima. -Ovaj grob je zapušten, cvijeće sasušeno, ? -Dušo ,reče svećenik, to ništa ne znači, možda je obitelj daleko, ali onaj kojeg nema živi u mislima, a zapušten grob je formalnost. I taj je pisac dirnuo Clitorellinu dušu.Ne ide na groblje, misli. Clitorella

Germanizacija ili pendrek

Poludio Bijesni UČI njemački po čuvenoj Berlitz metodi. Uči se na svakom koraku i u zahidu. Sve je to Clitorella prošla i još prolazi, teško se probijajući do disertacije.Ali ON je sad glavni. Sve maltretira sa sintagmam, i samo laje njemački. Došao tako u posjete njihov frend, koji je sa godinu da na otišao u "Minken" ,tamo se školovao i odradio 10 godina kao lektor u novinama. Penta hrvatski ,ali njemački bome ne, Clitorella se slučajno upisujući nove knjige domogla knjige o Franji Josipu i nabasala slučajno ,da je on po istoj Berlitz metodi učio mađarski i talijanski. Bijesni, mjerilo svih stvari ,njegovo blagorođe, car i bor, je poludio. od ponosa on i car. -Prenemaže se pred njim Bijesni. -Clitorella ima li on pendrek umjesto jezika? -Je bolje negdje drugdje ,zakaj? -Pa mlati s tim jezikom kao sa palicom. Čudno ,akademski muzičar ,bez sluha za jezik. Alles gute! Clitorella

Začepena

Nenadmašni profesor pjevanja slavenskih narodnih pjesama, volio je Clitorellu, koja je zapravo najradije išla na pjevanje, veselila se ,kako EU ne kuži izraze koji su ...vulgarni....seks. Yu ekipa se valjala po podu jer je kužila preneseno značenje,sterilci ne kuže.Je, "začepena"...he he... Clitorella

Dativ,pajdaš iz prestonice i EU

Mario ,Jeff i Clitorella idu Fiatom u život. Prošla teška još jedna akademska godina idu doma.Jeff bi iz Austrije trebao na zrakoplov za London, a Mario preko Trsta za Bologniu, utrpat će auto u Trstu na vlak. -Ćuj, ti si na svom terenu? -Ja ,pa kaj ja imam sa Čehoslovačkom? -Slavenka si. -Ne trebaš vizu niti papire,možeš kako hoćeš. -Dečki, idemo doma,ja sam doma u Zagrebu ,,,je mi se za Brno. -Čuj zakaj je tvoj pajdaš iz Beograda pao u bodovima,bili ste rivali za najboolje studente stipendiste. Je,to je jako teško objasniti EU koja nema strogo 7 padeža. Kako da im Clitorella objasni da glagol "ROZUMIT," IDE U ČEŠKOM SA DATIVOM A NE AKUZATIVOM? "ROZUMIT" KOMU ČEMU.Trubim da je Slavenima mnogo teže studirati jezik, jer je isto ,a nije.Zeznul se Vlada iz Beograda ,pa je rozumit metnul sa akuzativom ,rozumit koga, što.Skoro bi se i sama Clitorella zeznula, da joj lektorica nije doslovno utuvila u glavu da" rozumit "ide sa dativom.Je, to je presudilo i Clitorella je postala pobjednicom. Nije se tako osjećala, plakala je opet za svojom sobom ,za domom, za Jugom, Prošle je godine kusala poljski, ove godine češki. DOSTA. Nakon odvratnog pretresa na austrijskoj granici, Jeff je otišao, odvezli smo ga u Linz na aerodrom,Mario je Clitorellu iskipao pred ulazom u kuću.Talijani vole plavuše. Kolegica iz Sarajeva je stradala na vlastitom balkonu od snajperskog pogotka. Slovenka se pokondirila za tipom, koji je bogat, radi i lijeva ograde. Četvero iz prestonice, ne zna, valjda su plešući sa Cecom Arkanicom izgubili pojam gdje su. Clitorella je tu, postradala na svoj način. Posjetila je Jeffa u Londonu, kada je putovala sa zborom. Mario je poginuo u saobraćajki. Život ide dalje, ona voli svoje kolege i oni nju. Clitorella