nedjelja, studenoga 13, 2005

Seven ways to create a drug epidemic

Seven ways to create a drug epidemic On the evidence of history, there are seven common ways in which to destabilize a drug ecology and create a drug epidemic. Each wrecking tactic has been tried and tested in the field, and comes with a warranty. Read the evidence the other way round and we have here a pretty reliable set of ideas on how to protect the drug ecology from bad happenings. 1. Submit the fabric of the intended target population to an intense strain of a kind to damage family and social relationships, fragment that society and create sectors of great poverty and contrasting wealth, destroy the old community gods and build no new values, leave youth adrift, create the soil for the epidemic and the wind is likely to blow in the seed to take root. 2. Make your chosen epidemic substance, whether it be licit or illicit, intensely available, have it on sale at every grocers, keep the price low, abolish all controls, leave drugs to the free play of the market and treat them like every other consumer commodity. 3. Build a climate of acceptance. Persuade people that everyone uses the drug and non-users are deviant. Secure a massive advertising budget, and if that is nor possible for illicit drugs, count on the endorsement of opinion leaders and the support of the media to market these substances. Associate alcohol with images of sport, cigarettes with Grand Prix motor racing and cocaine with the penthouse lifestyle, it's all the same game. 4. There can be a special benefit in getting the medical profession to take up the drug, prescribe it with abandon, declare it to be non-addictive and leak the drug to the streets. A century or so back this greatly helped to create a favourable image for alcohol, but doctors have also been very helpful in the epidemic spread of many other drugs - opium, heroin, cocaine, barbiturates, amphetamine, LSD, benzodiazepines. It is an amazing roll-call of medical intemperance. 5. Look out for innovative opportunities to market a new drug in a more dangerous form or by a new route of use. Get the population to believe that sniffing cocaine is safe and then slam them with crack, have them drink a little laudanum and then pull a syringe loaded with morphine from behind your back, let them get used to their snuff and cigars and pipes and then bowl them clean over with the deadly cigarettes. 6. Embed your operation as far as is possible in a mutuality of greed. For licit drugs, count on a complicity between the manufacturers and the tax-taking state, for illicit drugs find infinitely replaceable poor people to fill the lower ranks in the distribution chain and the top cats will grow ever fatter on the profits. 7. Try to ensure that the media portray drug taking as lying entirely with the individual: 'their flawed genetic make-up', 'addictive personality', 'woeful moral bankruptcy'. Keep the discourse at this individual level, and at the same time screen from public perception any awareness that drug misuse is in part caused by social environment.
Source: Griffith Edwards: Matters of Substance. Drugs: is legalization the right answer – or the wrong question? Penguin Books, London, 2005. (Introduction, page XXV-XXVI) www.penguin.com

subota, studenoga 05, 2005

Prometni kraj

Hrvatska u vrhu po stopi smrtnosti u prometu

Vjesnik 5. studenog 2005  piše:
S  15 umrlih na 100.000 stanovnika nalazimo se  među zemljama s najvišom stopom smrtnosti zbog prometnih nesreća. Smrtnost nama je veća nego u nekim zemljama s organiziranim trauma sustavom i do pet puta. Inače ozljede čine vodeći uzrok smrtnosti u dobi do 45 godine života...

Pred par tjedana, jedan poznanik mi je ispričao, sav potresen, događaj u koji je bio upleten. Kao prolaznik vidio je saobraćajnu nesreću i došao pomoći. Dvoje teže ozlijeđenih.
A svi samo – gledaju. Trebalo je previti krvareću ranu, kad tamo – nitko „nema“ zavoja i sličnog, jer to KOŠTA. Pa neće valjda otvarati svoj komplet prve pomoći za nekog nepoznatog na cesti? Onda treba pozvati hitnu pomoć i policiju. Naravno, netko NEMA KUNA na mobitelu.
Uredno svi stoje, dvadesetak ljudi, gledaju kako ovi umiru na cesti, i naravno da su svi „svjedoci“ kad dođe policija.

Ne pomoći, već gledati, prometna nesreća kao reality show bez reklama, a ne ljudska patnja nevoljniku kakvi i mi možemo biti?
Ovo je naša realnost, nemojte se čuditi što se svi bune za „0 promila“ i „dajte nam još oktana“.

petak, studenoga 04, 2005

Broadband

Gledajući navike korištenja interneta, pišući ovo u wordu i pritom razmišljajući da je ovo tekst za blog, dok sam pritom relaksirano spojen na net, sjetio sam se kako je to imati – broadband i ne razmišljati o tome koliko sam dugo spojen online. Postati i dijeliti neovisno o tome gdje si – a možda ubaciti i poneku sliku…Još testiram sve mogućnosti, a što dalje, vidjeti ćemo.

postanje iz tekst editora

Postanje iz tekst uređivača, kao što su http://www.writely.com ili skripte za MS Word je poput otkrića novog svijeta bloganja. Do sada stil pisanja bloga, osobito na primitivnim servisima kao što su retro blog (hr) to je uključivalo komplicirana editiranja koda i slično. Sada imamo svu raskoš bazičnog tekst procesora (Writely.com) koji je online, dakle idealan za broadband konekciju ili ako ste u internet kafiću. S druge strane, uređivanje, ponovno prepravljanje posta u office wordu potpuno je novi nivo - poput lokalnih dokumenta dostupni su nam blogovi, uz provjeru pravopisa u rtf oblikovanje. Writely također može importirati .doc dokumente (na žalost ne i .rtf, ali to je nebitan problem) i sve izgleda nekako - profesionalnije.
Blogati, pisati za zatvorene grupe, čak i kolaborativno uređivati i editirati tekst prije konačnog publiciranja čini ove alate zanimljivim za micro publishing.
    

četvrtak, studenoga 03, 2005

test skripte za word

ovo je test. napisan je sa wordom, skripta „ blogger for word“.
Kako izgleda?

Ono što je dobro u ovom slučaju je da koristim provjeru pravopisa i sve to.
    

ponedjeljak, rujna 19, 2005

tako dalje

I tako dalje. Alternativni univerzum može nas progutati, ili istaknuti. Trekeri, uživajte u noćima...

nedjelja, siječnja 30, 2005

Bal

Od danas je Zagreb četvrti grad u svijetu sa Balom. Večeras je bilo izvrsno, sljedeće godine sigurno još bolje, a hrvati, kako god mali bili, doista imaju pravu metropolu. Očito je da je nama Lijepa Naša mnogo ljepša nego što se to ponekad čini, piše lopticaskočica svoje viđenje bala. Vrhunska umjetnička priredba na koju je svratila gradska krema, pa i šire, ranije su komentirale i druge blogerice, koje su bile spriječene doći. Čitajte o tome i Clitorellu, ali loptica nam donosi trač iz prve ruke. A bal je upravo takav društveni događaj gdje se ide da se vidi i bude viđen.

Ekskluzivno izvješće - Loptica s bala

Sve je počelo u osam ujutro. Intravenozno sam primila kavu, oprala zube i krenula frizeru. Trajalo je tri sata, a frizura je bila takva da sam je prepričavala pola sata prijateljici na telefon. Crveni detalj je naravno bio u kosi. Popodnevni san istaknuo je blistavost mojih smaragdnih očiju. U pet - tuširanje, mazanje mirisnim kremama, u pola šest sve je bilo gotovo. Nećaci su gledali tetu razrogačenih očiju. – Teta nikad nije bila tako lijepa, bio je komentar. A teta je rekla: Kad ti budeš velik, ti moraš svoju dragu voditi na bal… Više nisam imala strpljenja, spakirala stvari, upalila Miška i krenula put Metropole. Naravno, vozila sam svega 30 km na sat ali danas je bitno bilo – stići. Kavalir je bio na nivou. Crni smoking, svilena košulja, crna leptir mašna i dopratio me na crveni tepih. Bilo je vrlo različitih ljudi. Na nekim vratovima su blistali dijamanti, a naši vrle novinarke su za balski outfit odabrala traperice. Naravno, bile su izbačene odmah po otvorenju bala, jer za takve tamo nije bilo mjesta. Glumice su bile spektakularne. Šminka haljine, cipele gotovo kao na dodjeli Oskara. Muški dio populacije se iskazao. Elegantni, u tamnim odjelima, s ponekim crvenim detaljem, a daleko najmarkantniji Zvonimir Šeparović sa ordenom Malteškog Križa. Hanuma u balerinkama, ali o njoj neki drugi puta. Jednu od najboljih haljina je imala Todorićeva snaha Martina, a Iva Majoli je u crnoj balskoj haljini ostavljala dojam svjetske žene. Zagrebačke frizerke se nisu baš iskazale, dok su neke dame zaobišle frizerke jer su smatrale da je repić na neopranoj kosi upravo ono što se traži. Almira Osmanović odskakala je frizurom i vatreno crvenom haljinom i bila je the babe bala. Sunčica Lalić, naša kao jet seterica, imala je komornu ljubičastu haljinu koja uz neodgovarajuću boju kose izgleda vrlo prosječno. Mija Begović koja na svom vjenčanju nije obukla haljinu, večeras je zablistala u svakom pogledu u svijetloj haljini optočenoj svjetlucavim kamenčićima. Boris Mikšić, čuven po 17% ponovno je nadmašio Slavena Leticu u originalnom hrvatskom odijelu, a i pratilja mu je bila jedna od elegantnijih dama na balu. Sam program pod vodstvom Dinka Bogdanića je bio vrsno osmišljen i u svemu se je našla prava mjera. Balerine su plesale poput leptirica. Ispod haljinica, pri svakom iskoraku, nazirale su se prelijepe čipkaste gaćice. Među djevojčicama je odskakala Maja Lena, kći Helene Jurak. Mlade balerine iz baletne škole pokazale su da i za deset godina možemo očekivati poneku svjetsku prvakinju. Operni Bal je obilježio ples. Svi koji su netko i nešto znaju plesati i to dobro. Plesali su cijele noći valcere, i rumbe, i rock and roll, i polke. Svatko tko je držao do sebe, pojavio se na plesnom podiju. Nije bilo lenti, ordeni su se mogli nabrojiti na prste, a od uniformi se mogla vidjeti samo odora jednog austrijskog časnika i dežurnih vatrogasaca. Bal po meni nije pravi bal bez zgodnih, mladih časnika a njih večeras nije bilo. Debitantice, od koje su neke u ranim pedesetima, imale su biserno bijele haljine sa buketićem crvenih ruža u ruci. Domoljublja ipak nije nedostajalo, prilikom izvedbe Lijepe Naše sudionici su je zdušno pjevali. U podrumu je prpošna vrlo elegantna Nina Badrić bila na visini. Rikardo, bivši član Cubisma, zagrebački Venecualac se isticao svojim glasom. Gitaristi na balkonu su stvarali sasvim drugačiji ugođaj. Catering nije zaostajao, kao ni ostalo osoblje. Hostese su nosile male crne haljine sa crvenom trakom i crvenom ružom. Na cvijeće u dvorani je potrošeno mnogo novaca. Aranžmani su bili vrhunski. Nažalost, još su više isticali ofucanost tepiha nacionalne kazališne kuće. Bez obzira na cijeli ovaj gossip, riječ je o dobrotvornoj priredbi. Zagreb je od danas četvrti grad u svijetu sa takvim društvenim događajem. Večeras je bilo izvrsno, sljedeće godine sigurno još bolje, a hrvati, kako god mali bili, doista imaju pravu metropolu. Očito je da je nama Lijepa Naša mnogo ljepša nego što se to ponekad čini. Kao i ostale dame dobila sam parfem na poklon od strane organizatora. Kavalir je dobio prigodnu razglednicu sa kovertom i markom sa žigom prvog dana. Do sljedećeg Bala, haljinu već smišljam.

OKRUTNA - bajka

Negdje u daljini, dvorac se mrk i taman dizao, okruživale su ga teške magle, snjegovi, kiše i tuče nesmiljene. Unutar debelih zidova, naizgled, je bila ugodna atmosfera, no čim bi se Clitorella pojavila ,vukući za sobom teške skute, skupocjene haljine, sve je zamrlo. Bila je prelijepo obučena, ali imala je olovo u pogledu. Mali princ se igrao u kutku i zazvao:"Mama!"Clitorella je sa odvratnošću, što joj se uopće netko obraća, pa bio to i vlastiti sin reče:"Ja sam kraljica ,ne mama!" Posluga se užasavala same pojave, a da se nekom obrati!? Odjurila je vukući svoje nebrojene krinoline , u tamne odaje, ogledalo je bilo u kutu. -Ogledalo ,reci mi što vidiš? zagrmi ona. -Vidim ženu lijepu ,ali okrutnu, gdje joj je srce? -Srce, kažeš, iščupali ga svi, pa što hoće ,nema srca, svi su zli, kada mi je bilo najteže, nikog nije bilo. NEMA.MRZIM čitav svijet. -A princ? -No da, naležala sam se, namučila, urlao je noćima...... -Kralj? -Budala, u svojim snovima, mene u tim snovima nema.... Ogledalo je uzdahnulo, okrutna gospodarica na sve ima odgovor. Pada sa neba kiša, tuča netko se usudio pokucati na glavna vrata!!!! -Tko je ,upita usplahirena sluškinja. Idem ja ,reče Clitorella , dalje vukući svoje skupocjene skute. Na vratima muškarac sa dvoje djece, na pragu odrastanja, moli za sklonište, zbog djece. Olovan pogled(sjetila se majke svoje), postao je manje olovan. -Uđite! Posliga se razletjela da ih smjesti i zbrine. -Prostrite stol u glavnoj dvorani!!! urla Clitorella. Vaša visosti ,to se čini kada je kralj tu, plače sluga. -Nema kralja, moja riječ je zakon. Sjeli su za stol.On se ispričavao, da nije imao djecu, ne bi se usudio. Ona je šutjela. Odjurila je nakratko i pohitala u svoje tamne odaje, da pita ogledalo. -Što vidiš? -Vidim, lijepa si, ali vidim srce!!! -Srce, kažeš? Vratila se u još ljepšoj toaleti i ponudila strancu i djeci smještaj, na opće čuđenje posluge. Pogledala je sina ,koji se u međuvremenu sprijateljio i smijao na sav glas. Njegov smijeh, pogled stranca otopio je olovo u pogledu. Clitorella

utorak, siječnja 11, 2005

Siva ekonomija

Jučer se je šaroliko društvo na HTV skupilo da bi raspravljalo o sivoj ekonomiji i njenim učincima na gospodarstvo. Na stranu da ljudi pojma nemaju pa tako je naš vrli ministar Šuker izjavio da se na kavu u kafiću plaća porez na potrošnju, a ne plaća se jer se plaća taj porez na bezalkoholna pića, alkoholna pića, vino i pivu. A on je glavni kapo za financije i možda ne bi trebao sve znati, ali ne bi trebao niti drobiti gluposti i pričati o onome što zapravo i ne zna.Prvo rad na crno. Da bi Vas netko platio na crno on mora imati te novce, a ti novci Vam ne mogu biti tak črni.Zato što:Poduzetnik ilegalno obavlja aktivnost, ne ispostavlja račune, a njegovu robu ili uslugu mu plaća na primjer građanin koji je dobio plaću iz koje su isplaćeni svi porezi, prirezi i doprinosi. Dio love poduzetnik isplati svom radniku na crno koji će uredno tim novcima platiti režije (koje nisu u domeni sive ekonomije), kupiti hranu u shopping centru (to isto tak nije na crno-uredno plaća znači PDV i posredno porez na dobit tvrtke koja isto prodaje), platiti kredite i mnoge ine stvari koje su u domeni legalne ekonomije. Ostatak love će poduzetnik uredno strpati u džep ili izvesti iz zemlje, uglavnom ne platiti porez, ali budimo realni. Nije to baš tako vjerojatno. Jer naš će si poduzetnik kupiti koju mečku, pa jahticu i milijun drugih većih ili manjih stvari, primjerice školovati djecu u inozemstvu i uglavnom porez će već biti plaćen (Švicarsku ne računam). Da s takvim poslovanjem on ne može na javne natječaje gdje se u Hrvatskoj vrti najveća lova i istina je da nepošteno konkurira onim poštenima koji sve rade legalno, ali na strani legalista su motiviraniji radnici jer znaju da im se primjerica plaća doprinos za penziju, da im se na kraju godine smiješi povrat poreza i dobiva doista mnogo kvalitetniju radnu snagu.Poduzetnik svu poslovnu aktivnost obavlja legalno, a zapošljava na crno i isplaćuje plaću na crno. Takva se plaća u principu plaća iz dobiti. Na prihode poduzetnik plaća PDV od 22%, a na dobit 20% i znači njega i te kako koštaju ta siva ekonomija, a i država lijepo tu zaradi.Ima masu poslova i ljudi kojima odgovara rad na crno. Primjerice penzioneri. Već i vrapci na krovu znaju da praktički pol muške populacije iznad 33 koja je sudjelovala u ratu je u mirovini uglavnom dijagnoze PTSP. Bez obzira na bolest mnogi od njih mogu i žele raditi, (za ostatak čitamo u novinama- crna kronika svaki dan), a ne smiju legalno jer tko bi se lud odrekao mirovine u korist nekakvog nesigurnog posla. Mnogi su se okušali kao poduzetnici, ali nekima jest, a nekima i nije baš išlo.Nisu oni jedina skupina umirovljenika i ljudi koji radi. Mlađe umirovljenice masovno čuvaju djecu, čiste tuđe stanove, lokale i nadopunjuju si prihode. Naravno na crno. Ali opet isti novac potroše u legalnoj sferi ekonomije. Njih s druge strane plaćaju oni koji privređuju uglavnom u legalnoj sferi ekonomije i što više reći.Dio nezaposlenih prima po 1000 kuna mjesečno. Kad je nemate vjerujete mi velika je to lova i SIGURNA, a svi rade s vremena na vrijeme razne poslove koji mjesečno i nisu cijela plaća, ali zarade i opet potroše u legalnoj sferi. Daju im opet novac ljudi koji su primili plaću (plaćeni doprinosi) ili obrtnici i poduzetnici koji su ionako odmah krivi čim ih poreznik pogleda. To znaju mnogi od njih.U crne prihode ubrajamo i mito i korupciju. Ali i ona se kanalizira u najvećem dijelu u sferu gdje se mora platiiti porez, ak na niš drugo onda trošarina na novi BMW ili porez na kuću za odmor.Pa čak i kad u autopraonici date 60 kuna za pranje auti ti se novci ne mogu stvoriti neba i nema te države na svijetu koja propusti uzeti dio svog poreznog kolača.Nisu mi jasne sve te priče o sivoj i legalnoj ekonomiji. Ne pada mi na pamet susjedu za štihanje vrta platiti poreza i doprinose zato što neko maše parolom siva ekonomija.Ako ne mogu namiriti mirovine za umirovljenika iz doprinosa za mirovinsko osiguranje, a mogu ga iz izdašnog PDV-a. Jer 22%. Ljudi pa čija je to umotvorina. I jednoj bogatoj Njemačkoj je dovoljno 16%. Po meni je glupo dijeliti nešto na legalno i kao ilegalno (osim droge i oružja, ali to nije tema ovog posta).Nitko, ali baš nitko ne želi promijeniti propise na način, da i mi i država imamo maksimalne koristi, a ne pojedinci koji kradu li ga kradu. I sada će oni uvesti maksimalne kazne. Može, ali nek prvo kažnjavaju sebe i svoje poslovne makinacije i bezobrazluke. A neke još i plaćamo za njihove neznanje. Glavno da se jedni te isti ljudi vrte godinama po funkcijama i kak se stalno izmišljavaju novi načini da se izvuče lova (legalno iz državnog proračuna, ali na crno u džepove manjih ili veći ribica i državne administracije).Neke stvari su i stvar etike. a etično bi bilo smanjiti poreze u cjelini, omogućiti svakome da radi, ali i minimalna primanja po stanovniku da nitko nije gladan. A i gladnih ima u našoj Hrvatskoj. Na Svetom Duhu kolone čekaju obrok svaki dan. A zašto ne bi recimo postali Šveđani. Socijalna i pravedna Lijepa Naša.

ponedjeljak, siječnja 10, 2005

Ponedjeljak

Ponedjeljak Slušam Jadranku i Stipu. Glasovi su ujednačeni, nema strasti nema mesa u tim govorima. Daleko više sudjelovanja je bilo u današnjoj Sanji, gdje su ljudi koji su studirali vani govorili o nostrifikaciji diploma i mnogim drugim problemima kojima se suočavaju pri povratku u Lijepu našu. Mislim da svaki, ali baš svaki mladi čovjek bi morao otići van na barem tri mjeseca. Ako ništa drugo usavršiti jezik, vidjeti svijeta, naučiti razmišljati na drugi način. I vidjeti da u Lijepoj našoj i nije tako grozno. Recimo u Velikoj Britaniji ste dobrim dijelom određeni svojim naglaskom, klima je doista grozna i koliko god London bio bajan i sjajankad vidite East End zlo Vam dođe. Sivilo i sivilo, a još neke stvari koje nisu obnovili od World War II. Glasovi se pojačavaju. Tema je Družba Adria. Mesić ga priča li ga priča i sekira se. Ah čudne su to priče. On je probijao blokadu Dubrovnika. I tako to...Puno se priča, a malo se radi. I nije šija, nego vrat.Jadranka se ljuti što Mesić kazo da je ona dobra ženska. To zbilja ne kužim. Zakaj se zgodne ženske vrijeđaju klad im se kažu da su zgodne. To ne implicira i da nisu pametne. U biti i nisu baš pametne ak se na to vrijeđaju. Jer što ima biti loše u tome biti komad. Pisala sam na tu temu i Ptica je komentirala kako izgled je bitan. Njena ljutnja na Suzana, paštete i slične stvari. Pa treba i s vicmaherima znati. Uredno se nasmijati ili samo ošinuti ledenim pogledom sugovornika i eventualno dignuti desnu obrvu. Kao nisi baš pametan....Sad je tema 0,00. Pa kaj filozofiraju. Pa prepolovile su se nesreće odkad je 0,00. Nek si muški nađu ženske vozačice ili muške vozače koji ne piju. Mislim pa više nam je ljudi u saobraćajkama stradalo nego u ratu.Žene koje rade nedjeljom.E tu je Jadranka u pravu. Ne treba nam radna nedjelja u trgovini. Treba odmarati.Račan-Drnovšek sporazum. Kao Mesić je bio protiv. Svi se svima moraju ispričati.A jel doista. Pa ne bih baš rekla.

nedjelja, siječnja 09, 2005

Zima

Zima Kalendarski je zima, ali zapravo nije. Šetala sam danas Jarunom sa svojim nećakom kao i mnogi drugi Zagrepčani. Kad su se pred nekoliko godina labudovi odlučili prezimiti na Jarunu, svima nam je to trebalo biti znak da se klima doista i nepovratno promijenila.Prognoze za središnju Hrvatsku su strašne jer naime prognozira se da bi za dvadeset, tridest godina se Panonska Hrvatska pretvara u pustinju. Da bi isto spriječili potrebno bi već sada bilo početi s gradnjom kanala za navodnjavanje. Nažalost naš je budžet kao švicarski sir i lova curi na sve strane, a najmanje za ono što je Hrvatskoj nužno i potrebito. A ima još čudnijih stvari. Neki dan sam se vozila elitnih zagrebačkim kvartovima (sjeverno od Britanca) i stanje fasada je katastrofalno. Cijene kvadrata stana u tom dijelu Zagreba paraju nebesa, a zgrade su u užasno lošem stanju. Ružne i neodržavane. Nije mi jasno da se u Gradu ne može donijeti neki propis po kojem su stanari dužni održavati pročelja, a ako ne mogu nek kapitaliziraju svoju nekretninu i presele se u jeftiniji prostor koji će moći održavati. Znam da je sigurno u tom kvartu masu zaštićenih najmoprimaca, no zar mi Hrvati baš uvijek moramo stvari riješavati naopačke. Pita me nećak danas zašto je Zagreb pun toliko starih zgrada. Odgovaram mu: "I staro može biti lijepo". A dijete će meni:" Da, ali tek kad se umije."Kad ćemo konačno vidjeti umiveni Zagreb. Zar doista moramo čekati novu Univerzijadu.