utorak, siječnja 03, 2012

Zlouporaba sedativa


Veliki problem u sklopu ovisnosti o benzodijazepinima je njihova laka dostupnost. Ovisnici o benzodijazepinima ne moraju učiniti ništa osobito - mogu se uputiti u prvu ljekarnu i bez problema mogu kupiti po vrlo povoljnoj cijeni svoje sredstvo ovisnosti.

'ČAROBNI LIJEKOVI' I VELIKI PROBLEM

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća u medicinskoj su upotrebi sedativni lijekovi. U početku su shvaćeni kao 'čarobni lijekovi' za rješavanje životnih teškoća, no to ne mora biti tako - istraživanja su pokazala da je do pet posto osoba koje su koristile benzodijazepine o njima postalo i ovisno.

Sedativni lijekovi koriste se uspješno u tretmanu brojnih psihičkih tegoba: tjeskobe, depresije, naglih promjena raspoloženja, psihičkih tegoba uzrokovanih stresom i apstinencijskih smetnji alkoholičara te ovisnika o opojnim drogama. Mnogo je ljudi upoznato s pozitivnim djelovanjem tih lijekova, manji broj ljudi uzima ih same ili u kombinaciji s drugim sredstvima u svrhu drogiranja.

Mnogi problemi u braku, obitelji ili poslu posljedica su neprepoznatih psihičkih smetnji. Preporuke bliskih osoba koje koriste lijekove za neke tegobe pa daju 'na probu' neki od lijekova ili uzimanje lijekova iz kućne apoteke djece i adolescenata može biti početni korak prema zloporabi sedativa.

Veliki problem u sklopu ovisnosti o benzodijazepinima je njihova laka dostupnost. Ovisnici o benzodijazepinima ne moraju učiniti ništa osobito - mogu se uputiti u prvu ljekarnu i bez problema mogu kupiti po vrlo povoljnoj cijeni svoje sredstvo ovisnosti. Pravila su u Hrvatskoj postrožena tek unazad nekoliko zadnjih godina, neovlašteno posjedovanje postalo je kažnjivo, no ipak je sveukupno gledano nadzor relativno slab. Ako ne postoji dobar nadzor, umanjena je ili čak onemogućena liječnička paska nad bolesnikom i njegovom terapijom.

Kratko uzimanje koje to ne ostaje

Benzodijazepine dijelimo na visokopotentne - kratko djelujući lijekovi, velike učinkovitosti, ali s većom opasnošću od stvaranja ovisnosti, te niskopotentni, koji imaju dulje i manje intenzivno djelovanje. U manjim dozama ti lijekovi djeluju umirujuće, u srednjim dozama umiruju tjeskobu, a u višim dozama djeluju uspavljujuće. Pojedini lijekovi su bolji kao sredstvo za uvođenje u san, drugi ne uspavljuju toliko i djeluju povoljno na tjeskobu i uznemirenost. Na žalost, dugotrajnom primjenom pojedini sedativni lijekovi mogu dovesti do neželjenih efekta - lijekovi za spavanje mogu izazvati nesanicu, lijekovi za smirenje mogu izazvati nemir, ako se ne uzimaju svakodnevno ili čak više puta na dan.

To ne znači da te lijekove treba izbjegavati u situacijama kada je to medicinski opravdano, nego je bitno strogo se pridržavati liječničkih uputa. Ti lijekovi mogu biti vrlo učinkoviti, a dok se kontrolirano rabe, za organizam su nisko toksični, u toj mjeri da pojedine lijekove mogu koristiti i trudnice. Ipak treba spomenuti da se sedativi često nekritično koriste čak i u trudnoći i u periodu kad je to za sam plod visoko rizično, jer za pojedine sedative je dokazana teratogenost.

Česta je situacija da liječnik propiše lijek, navede da ga treba kratkotrajno primjenjivati, a pacijent ga nakon toga, jer se uz lijek osjeća bolje, nastavi uzimati po svom nahođenju dulje razdoblje. Početni pozitivni efekt se s vremenom gubi zbog promjena u kemiji mozga (neurotransmiteri, posebice GABA), a uslijed toga se javljaju tjeskoba, nemir, mišićna napetost, moguće su nagle promjene raspoloženja, zaduha, mučnina i poremećaji spavanja. Ako se jave ti simptomi, ne smije se naglo prekidati lijek, nego se pristupa postupnoj redukciji doze ili ordinira zamjenski lijek. Ako je za isti efekt potrebno sve više lijeka - tada je riječ o povišenoj toleranciji na benzodijazepine.

Sve uz liječnički nadzor

Kod vrlo visokih doza koje su deset i više puta veće od početne, potrebno je u liječenju primijeniti vrlo specifične lijekove - stabilizatore raspoloženja, antidepresive s anksiolotičkim djelovanjem te postupno reducirati benzodijazepin, često uz zamjenu kratko djelujućih dugo djelujućima. To je potrebno raditi uz liječnički nadzor, jer su apstinencijski simptomi ponekad jako izraženi. Miješanje raznih tableta, kombinacija svega s alkoholom ili drugim psihoaktivnim drogama može dodatno zakomplicirati stvari, a pojedine kombinacije mogu biti i jako toksične. Kada se uzimaju medicinski opravdano, nadzirano i prema uputama, ti lijekovi mogu biti vrlo korisni i sigurni.

Nekontrolirano uzimanje može dovesti do intoksikacije: poremećena koordinacija pokreta, nerazgovijetan govor, pospanost, promjena stanja svijesti, usporeno i otežano disanje, drhtavica. Vrlo visoke doze lijeka mogu biti otrovne te je tada nužna hitna medicinska intervencija. Te su krizne situacije posebno česte u osoba s jakom tjeskobom, nakon jakog stresa ili kao posljedica duševnih smetnji, te je nakon otrežnjenja nužno provesti psihoterapijsko liječenje, a prema mogućnosti i obiteljsko liječenje. Ako se razvije tolerancija na visoke doze sedativa, moguće su i teže smetnje ustezanja pri naglom prekidu uzimanja sredstva koje uključuju osjećaj psihičke i fiziološke nelagode, epileptične napadaje, osjećaj slabosti, pojačano znojenje, ubrzani puls, drhtanje ruku, jezika i vjeđa, nesanicu, mučninu i povraćanje, obmane i vizije, nemir, tjeskobu, razdražljivost. Vrijeme koje je potrebno da bi se osjetile smetnje ustezanja ovise o vrsti sredstva te o tome je li kratka ili duga djelovanja. Mogu se pojaviti u roku dva do tri dana kod sredstva koje se brzo izlučuju iz tijela, te mogu trajati danima. Zbog mogućih komplikacija, odvikavanje od sredstva mora biti postupno i strogo liječnički nadzirano. Osobe koje zlorabe ta sredstva bolje odgovaraju na bolničke programe ako prihvaćaju dugotrajniju grupnu terapiju. Dodatna terapija i lijekovi mogu biti potrebni kod osoba s mentalnim poremećajima kao što je depresija.

Originalno objavljeno 3.1.2012 na adresi: