Veliki problem u sklopu ovisnosti o
benzodijazepinima je njihova laka dostupnost. Ovisnici o
benzodijazepinima ne moraju učiniti ništa osobito - mogu se uputiti
u prvu ljekarnu i bez problema mogu kupiti po vrlo povoljnoj cijeni
svoje sredstvo ovisnosti.
'ČAROBNI LIJEKOVI' I VELIKI PROBLEM
Od šezdesetih godina prošlog stoljeća
u medicinskoj su upotrebi sedativni lijekovi. U početku su shvaćeni
kao 'čarobni lijekovi' za rješavanje životnih teškoća, no to ne
mora biti tako - istraživanja su pokazala da je do pet posto osoba
koje su koristile benzodijazepine o njima postalo i ovisno.
Sedativni lijekovi koriste se uspješno
u tretmanu brojnih psihičkih tegoba: tjeskobe, depresije, naglih
promjena raspoloženja, psihičkih tegoba uzrokovanih stresom i
apstinencijskih smetnji alkoholičara te ovisnika o opojnim drogama.
Mnogo je ljudi upoznato s pozitivnim djelovanjem tih lijekova, manji
broj ljudi uzima ih same ili u kombinaciji s drugim sredstvima u
svrhu drogiranja.
Mnogi problemi u braku, obitelji ili
poslu posljedica su neprepoznatih psihičkih smetnji. Preporuke
bliskih osoba koje koriste lijekove za neke tegobe pa daju 'na probu'
neki od lijekova ili uzimanje lijekova iz kućne apoteke djece i
adolescenata može biti početni korak prema zloporabi sedativa.
Veliki problem u sklopu ovisnosti o
benzodijazepinima je njihova laka dostupnost. Ovisnici o
benzodijazepinima ne moraju učiniti ništa osobito - mogu se uputiti
u prvu ljekarnu i bez problema mogu kupiti po vrlo povoljnoj cijeni
svoje sredstvo ovisnosti. Pravila su u Hrvatskoj postrožena tek
unazad nekoliko zadnjih godina, neovlašteno posjedovanje postalo je
kažnjivo, no ipak je sveukupno gledano nadzor relativno slab. Ako ne
postoji dobar nadzor, umanjena je ili čak onemogućena liječnička
paska nad bolesnikom i njegovom terapijom.
Kratko uzimanje koje to ne
ostaje
Benzodijazepine dijelimo na
visokopotentne - kratko djelujući lijekovi, velike učinkovitosti,
ali s većom opasnošću od stvaranja ovisnosti, te
niskopotentni, koji imaju dulje i manje intenzivno djelovanje. U
manjim dozama ti lijekovi djeluju umirujuće, u srednjim dozama
umiruju tjeskobu, a u višim dozama djeluju uspavljujuće. Pojedini
lijekovi su bolji kao sredstvo za uvođenje u san, drugi ne
uspavljuju toliko i djeluju povoljno na tjeskobu i uznemirenost. Na
žalost, dugotrajnom primjenom pojedini sedativni lijekovi mogu
dovesti do neželjenih efekta - lijekovi za spavanje mogu izazvati
nesanicu, lijekovi za smirenje mogu izazvati nemir, ako se ne uzimaju
svakodnevno ili čak više puta na dan.
To ne znači da te lijekove treba
izbjegavati u situacijama kada je to medicinski opravdano, nego je
bitno strogo se pridržavati liječničkih uputa. Ti lijekovi mogu
biti vrlo učinkoviti, a dok se kontrolirano rabe, za
organizam su nisko toksični, u toj mjeri da pojedine lijekove
mogu koristiti i trudnice. Ipak treba spomenuti da se sedativi često
nekritično koriste čak i u trudnoći i u periodu kad je to za sam
plod visoko rizično, jer za pojedine sedative je dokazana
teratogenost.
Česta je situacija da liječnik
propiše lijek, navede da ga treba kratkotrajno primjenjivati, a
pacijent ga nakon toga, jer se uz lijek osjeća bolje, nastavi
uzimati po svom nahođenju dulje razdoblje. Početni pozitivni efekt
se s vremenom gubi zbog promjena u kemiji mozga (neurotransmiteri,
posebice GABA), a uslijed toga se javljaju tjeskoba, nemir, mišićna
napetost, moguće su nagle promjene raspoloženja, zaduha, mučnina i
poremećaji spavanja. Ako se jave ti simptomi, ne smije se naglo
prekidati lijek, nego se pristupa postupnoj redukciji doze ili
ordinira zamjenski lijek. Ako je za isti efekt potrebno sve više
lijeka - tada je riječ o povišenoj toleranciji na benzodijazepine.
Sve uz liječnički nadzor
Kod vrlo visokih doza koje su deset i
više puta veće od početne, potrebno je u liječenju primijeniti
vrlo specifične lijekove - stabilizatore raspoloženja,
antidepresive s anksiolotičkim djelovanjem te postupno reducirati
benzodijazepin, često uz zamjenu kratko djelujućih dugo
djelujućima. To je potrebno raditi uz liječnički nadzor, jer su
apstinencijski simptomi ponekad jako izraženi. Miješanje raznih
tableta, kombinacija svega s alkoholom ili drugim psihoaktivnim
drogama može dodatno zakomplicirati stvari, a pojedine kombinacije
mogu biti i jako toksične. Kada se uzimaju medicinski
opravdano, nadzirano i prema uputama, ti lijekovi mogu biti vrlo
korisni i sigurni.
Nekontrolirano uzimanje može dovesti
do intoksikacije: poremećena koordinacija pokreta, nerazgovijetan
govor, pospanost, promjena stanja svijesti, usporeno i otežano
disanje, drhtavica. Vrlo visoke doze lijeka mogu biti otrovne te je
tada nužna hitna medicinska intervencija. Te su krizne
situacije posebno česte u osoba s jakom tjeskobom, nakon jakog
stresa ili kao posljedica duševnih smetnji, te je nakon
otrežnjenja nužno provesti psihoterapijsko liječenje, a prema
mogućnosti i obiteljsko liječenje. Ako se razvije tolerancija na
visoke doze sedativa, moguće su i teže smetnje ustezanja pri naglom
prekidu uzimanja sredstva koje uključuju osjećaj psihičke i
fiziološke nelagode, epileptične napadaje, osjećaj slabosti,
pojačano znojenje, ubrzani puls, drhtanje ruku, jezika i vjeđa,
nesanicu, mučninu i povraćanje, obmane i vizije, nemir, tjeskobu,
razdražljivost. Vrijeme koje je potrebno da bi se osjetile smetnje
ustezanja ovise o vrsti sredstva te o tome je li kratka ili duga
djelovanja. Mogu se pojaviti u roku dva do tri dana kod sredstva koje
se brzo izlučuju iz tijela, te mogu trajati danima. Zbog mogućih
komplikacija, odvikavanje od sredstva mora biti postupno i strogo
liječnički nadzirano. Osobe koje zlorabe ta sredstva bolje
odgovaraju na bolničke programe ako prihvaćaju dugotrajniju grupnu
terapiju. Dodatna terapija i lijekovi mogu biti potrebni kod osoba s
mentalnim poremećajima kao što je depresija.
Originalno objavljeno 3.1.2012 na
adresi:
Nema komentara:
Objavi komentar