Kad je atleta na svom vrhuncu, ali ipak ne može zadovoljiti lokalne ili svjetske natjecateljske standarde, često poseže za artificijelnom pomoći u pokušaju da poveća svoje fizičke sposobnosti.
Anabolički androgeni steroidi (AAS) rastući su problem zbog svojih nuspojava i primjene u populacije koja se bavi sportskim aktivnostima. Većina njih klasificirana je na listu zabranjenih supstanci u sportu (doping), dok su u načelu legalne supstance sa medicinskom upotrebom.
Zlouporaba AAS nije ograničena samo na organizirani sport, već je široko raširena te je neriješeni javnozdravstveni problem. Niske cijene na crnom tržištu, laka dostupnost AAS, body – building klubovi te oglašavanje na internetu, čimbenici su porasle zlouporabe. Želja u skupini natjecateljskih atleta da uspiju, snažan je stimulans te je uzimanje legalnih supstanci za ilegalnu svrhu postizanja ovih ciljeva postalo izvor zabrinutosti za zdravstvene djelatnike.
Kad je atleta na svom vrhuncu, ali ipak ne može zadovoljiti lokalne ili svjetske natjecateljske standarde, često poseže za artificijelnom pomoći u pokušaju da poveća svoje fizičke sposobnosti.
Ljudi koriste testosteron kako bi obnovili “vitalnost” otkad je efikasnost pojedinih hormonalnih komponenti prvi put opisana od strane Brown-Sequarda 1889. On opisuje obrat u svom vlastitom starenju nakon samoapliciranja testikularnog ekstrakta, potaknuvši na taj način cijeli niz eksperimenata o hipotetskim efektima zaustavljanja starenja putem testikularnih hormona daleko prije nego je testosteron potvrđen. Prva uporaba u svrhu poboljšanja atletskih sposobnosti desila se ubrzo, 1896. godine. Suvremenik Brown-Sequarda samoaplicirao je testikularni ekstrakt te mjerio snagu svojih prstiju. Atlete su koristili pročišćeni testosteron od njegove prve dostupnosti. Fiziološka koncentracija androgenih steroida povezana je s pozitivnim osjećajima kao što su sreća, relaksacija i libido. Posebice testosteron može također igrati važnu ulogu kod kognitivnih funkcija. Sintetski steroidi koji se često zlorabe zbog svojih efekata uvećanja mišićne mase, razvijeni su kroz modifikaciju testosterona u naporima da se pojača farmakološka djelotvornost steroida. Moderno korištenje anaboličkih steroida u atletskim natjecanjima datira od Olimpijskih igara u vrijeme hladnog rata. U modernom natjecateljskom sportu, posebice međunarodnom, bespoštedni zahtjevni trening za natjecanja povećava zahtjeve na atlete da pokušaju poboljšati svoje performanse. Međunarodni Olimpijski odbor zabranjuje uporaba anabolika 1964. godine, no praksa korištenja se proširila i vjerojatno doživjela vrhunac u atletskom programu u DDR-u 1970-tih. Kao vid nadzora nad dopingom u humanom sportu, Međunarodni Olimpijski Odbor (IOC) – medicinska komisija je uvela anaboličke steroide kao zabranjenu klasu od 1974. godine. Organizacije poput Svjetske Anti-Doping Agencije (WADA) u javnost iznose popis zabranjenih tvari i metoda. WADA lista, koja je najopsežnija, ažurira se godišnje. Zabranjene supstance daju atletima nefer natjecateljsku prednost ili ugrožavaju njihovo zdravlje, stoga su u suprotnosti sa sportskim duhom. Atlete često koriste razne steroide istovremeno, posebice ponovno u visokim dozama. Uz to, izvještaji o hepatalnim, endokrinološkim, kardiovaskularnim, mišićnim kao i subjektivnim nuspojavama anaboličkih steroida dokumentirani su i kod uporabe u niskim dozama.
Nadzorom lijekova u sportu, anabolički steroidi su klasificirani kao sredstva koji pojačavaju performanse, a pritom su štetna za zdravlje. Nema pouzdanih podataka o prevalenciji AAS zlouporabe u raznim populacijama ili zemljama, posebice jer većina atleta i studenata zbog prohibicije ili etičkih aspekata ne priznaju zlouporabu AAS. Često su svjesni rizika svog izbora, no ipak su spremni ugroziti se bez dubljeg promišljanja.
Epizodno korištenje
Konzumacija anabolika često započinje u adolescenciji. Učestalost konzumacije AAS jako varira, posebice kod dječaka, ovisno o zemlji i vremenu pojedinih istraživanja. Studije potvrđuju da konzumacija u populaciji adolescenata varira od 1 do 12% za dječake te od 0.5 do 2.9% kod djevojčica. Procjenjuje se da postoji od 1 do 3 milijuna sadašnjih ili bivših korisnika AAS u Sjedinjenim Državama. Mnogi od njih su mlađi odrasli ljudi. Novije procjene upućuju na to da od 4 do 12% srednjoškolaca u SAD-u su koristili AAS barem jednom u životu. Nova istraživanja koje je proveo BlueCross and Blue Shield Association izvješćuju da su AAS druga po učestalosti korištena supstanca za koju se zna da se koristi u svrhu poboljšanja atletskih performansi kod 12 do 17 godišnjaka, te se češće koristi samo kreatinin (31 nasuprot 57%,). Od 65 do 84% adolescenata koji su korisnici AAS participiraju u atletskim natjecanjima. Nakon Olimpijskih atleta, druga po učestalosti grupa za koju se vjeruje da zlorabe AAS su body bilderi i/ili dizači utega, budući da na brojnim bodibilderskim natjecanjima stvarno ne testira na AAS. Posebice se ovo dešava se u privatnim gimnastičkim dvoranama kod ne-natjecateljskih rekreativnih atleta. Veza između korištenja suplemenata, droga i AAS sugerira da efikasna prevencija AAS mora biti fokusirana na određene specifične rizične faktore AAS uporabe.
AAS se uobičajeno koristi u ciklusima, što znači epizodama korištenja u trajanju od 4 do 12 tjedana ili više koju slijedi period slične dužine bez AAS. Korisnici često uzimaju različite tipove AAS u isto vrijeme. Ovo se referira kao “stokiranje”. Teorija iza ovog obrasca uzimanja je da se tako aktivira više steroidnih receptora u mišićima te da neki steroidi djeluju sinergijski kad se kombiniraju.
Neželjene nuspojave kod adolescenata uključuju one koje se bilježe kod odraslih – akne, snižavanja hipotalamičko - pituitarno gonadalne osi, neželjeni lipidni profil, jetrenu disfunkciju, tumore. Moguće su ozbiljne kardiovaskularne komplikacije te promjene u koštanoj i mišićnoj strukturi. Dodatno, budući da je testosteron prekursor estrogenima, javlja se akceleracija epifizealne maturacije dugih kostiju te skraćenje što predviđa visinu u odraslih. Kod djevojaka i žena hirtuitism i poremećen ovarijalni i menstrualni ciklus može se desiti kod relativno malih doza AAS.
Uobičajeni putovi narkotika
Izvještaji o slučajevima promjena u ponašanju uključuju pojačanu agresivnost, euforiju, smanjen umor, promijenjen libido i promjenljivo raspoloženje, što sve nestaje nakon prekida uzimanja sredstva. Vjeruje se ili se zna da ASS imaju i druge efekte koji mogu imati utjecaja na atletske performanse, uključujući pojačanu agresivnost i mogućnost ranijeg oporavka nakon vježbanje te je stoga moguć intenzivniji trening. Čini se da AAS djeluju putem uobičajenih putova narkotika, kroz mezolimbički dopaminski sistem. Agresivno ponašanje i promjene raspoloženja povezane su sa upotrebom AAS u analizama slučajeva, animalnim studijama i kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Postoji tek manji broj studija koje povezuju agresivno ponašanje i promjene raspoloženja uz AAS u populaciji body bidera i dizača utega. S druge strane, mnogi body bilderi navode da osjećaju da AAS dovodi do antidepresivnog osjećaja. Depresija može biti rezultat i prekida unosa AAS. Primjerice, kad atleta prekine konzumaciju AAS neposredno pred natjecanje kako bi zavarao doping test, može ući u depresivnu krizu odnosno može se javiti gubitak motivacije za vrijeme natjecanja.
Doping i Anti-doping mjere koje se koriste kod organiziranih sportova dovele su do smanjenja upotreba AAS kod pojedinih skupina sportaša, no u drugih rizičnih skupina kako i u općoj populaciji u pojedinim zemljama je u porastu. Želja za pojačanim performansama, snagom i izdržljivosti dugoročno gledano, može zbog nuspojava ovih medikamenata dovesti do znatnih javnozdravstvenih problema, stoga je potrebno raditi na ciljanim preventivnim aktivnostima, uz njegovanje sportskog duga kod mladih te razvijanja svijesti o štetnosti dopinga po zdravlje već od rane adolescencije, ne samo kod vrhunskih sportaša.
Tekst originalno objavljen 02.12.2011.
http://www.dnevno.hr/kolumne/psihijatar_u_kuci/ovisnosti/rekreativno_na_steroidima__novi_trend_nelegalnog_drogiranja/452495.html
Nema komentara:
Objavi komentar