U današnje vrijeme život je nezamisliv bez upotrebe
interneta, bilo zbog posla, bilo iz zabave. No, kao i sa svakim životnim
užitkom, i s tehnologijom se može pretjerati, te se cijela priča može
okrenuti protiv nas.
Pitam se: gdje završava funkcionalnost i zabava, a počinje
ovisnost? Da li je ovisnost o tehnologiji bolest i kako se liječi?
Odgovore na ta pitanja dati će nam mr. Davor Moravek,
dr.med., specijalista psihijatar, te uži specijalista iz alkoholizma i drugih
ovisnosti u KBC-u Sestara milosrdnica. Osim toga, i sam je ljubitelj
tehnologije te proučava ovisnost o internetu.
Krajem devedesetih dva su događaja promijenila naše živote. Osobno,
bila sam oduševljena promjenom. Sama činjenica da dok hodam okolo, imam telefon
u džepu i konstantno sam dostupna, gdje god da se nalazim i u svako doba –
naprosto me oduševila. Drugi je događaj bio taj da kad nekom pišeš
„pismo“, isti ga dobije skoro iste sekunde. Koje li revolucije! Desetak godina
kasnije, ta su se dva događaja „spojila“, te sad imamo internet i telefon u
džepu, uvijek i svagdje. Da, apsolutno nam olakšava život.
Osim gole praktičnosti, mi volimo naše gadgete. Stvaramo
vrstu emotivne veze s njima; gubitak mobitela koji nam je “baš bio po mjeri“,
doživljavamo slično kao da nam je (u najmanju ruku) pobjegao pas.
Da li se ovisnost o internetu se klasificira kao bolest?
Kakva je to bolest?
Sama ovisnost o internetu nije tako klasificirana već se
klasificira kao patološki poriv kojem je internet samo kanal za opsesivno
kompulzivno ponašanje kao što su, npr: kockanje, pornografija, video-igrice,
opsesivno chatanje itd. To znači da ljudi opsesivno ponavljaju istu radnju do
te mjere da im postane problem u socijalnom funkcioniranju. Pojavljuju se i
zdravstvene poteškoće u obliku fizičkih bolesti kao što su: smetnje vida,
bolesti ručnih zglobova tipične za daktilografe te povećanje tjelesne mase
uslijed stalnog sjedenja, tj. smanjenja fizičke aktivnosti. U nekim slučajevima
dolazi i do smanjenja tjelesne mase jer je patološki poriv toliko snažan da se
zaboravi jesti odnosno jede se manje. Može se javiti razdražljivost i
uznemirenost te zbog toga mogu patiti obiteljski, kao i svi drugi odnosi.
Proces alijenacije (otuđenja) modernog čovjeka dovodi do namjernog izdvajanja
od realiteta. Naglašavam da se ovdje radi o besmislenom ponašanju i stoga
štetnom. Najbolji je lijek odlazak na odmor bez tehnikalija.
Koja je razlika između osobe koja se koristi internetom i
osobe koja je o njemu ovisna?
Danas je ta granica sve teže opisiva nego prije desetak
godina jer su danas internetski servisi postali sveobuhvatni. Danas se granica
između interneta, mobilne telefonije i televizije briše. Možemo govoriti o korištenju
tehnologije kao o smislenoj aktivnosti – kada ga koristimo za posao ali i za
zabavu. Nešto sasvim drugo je kada govorimo o patološkom ponašanju kada ljudi
zapuste sebe, posao, fakultet i socijalnu interakciju radi tehnologije.
Gdje je granica? Kako možemo prepoznati da imamo
problem?
Korištenje tehnologije postaje ovisnost onog trenutka kada
zbog toga počnemo zanemarivati ostale životne obveze. Da li je netko ovisan o
meksičkim sapunicama, patološkom kockanju, telefoniranju ili chatanju putem facebooka,
sasvim je nebitno jer je pozadina problema ista. Istraživanja su pokazala da
je, recimo kod chatanja - adiktivno čekanje odgovora. Ako postanemo
razdražljivi čekajući odgovor koji mora biti odmah i sada, takozvani quick-fix,
e to može prerasti u problem. Ako danonoćno igramo igrice te zbog toga
zanemarujemo školu ili posao, na najboljem smo putu da to preraste u problem. S
druge strane, na internetu postoje rasprave koje su tematske i u kojima
sudjeluju poslovni ljudi; ili ako pretražujemo internet jer pišemo nekakav
pismeni uradak; ili ako smo zaposleni kao system administrator pa osam sati
provedemo na internetu – to već možemo nazvati poslovnom, tj. smislenom
aktivnošću koja za pozadinu nema ovisničko ponašanje.
Postoje li psihičke predispozicije za razvoj ovisnosti o
internetu i koje skupine ljudi su najugroženije?
Prva američka istraživanja su pokazala da ovisnost o small
talk-u na internetu uglavnom razvijaju ljudi sa smanjenim samopouzdanjem i
usamljeni ljudi, tako da su, ako gledamo genezu, prije desetak godina
najugroženije bile srednjovječne usamljene domaćice koje bi pola mjesečnog
budžeta potrošile na razgovor s ljudima koje nikada nisu upoznale, da bi dobile
svoju „dozu“ interakcije. Tu se radi o dvije komponente. Prva je da se na chatu
odmah dobije odgovor (za razliku od npr. sms-a), a druga je da se na internetu
stvara „idealni ja“. To apsolutno vrijedi i za facebook. Dakle, ugroženi su
ljudi sa smanjenim samopouzdanjem (oni koji izgledaju lošije, tj. doživljavaju
se da izgledaju lošije). Pogođene su i osobe koje su depresivnije i pogotovo
osobe s nekakvim socijalnim fobijama i poteškoćama u komunikaciji. Možemo
zaključiti da će se ovisnost o internetu najlakše razviti kod ljudi koji imaju
potrebu za bijegom od stvarnosti. Nemojmo zaboraviti da je svaka ovisnost –
bijeg od stvarnosti.
Postoji li u Hrvatskoj klinika u kojoj se može potražiti i
dobiti pomoć?
Klinika za liječenje ovisnosti o internetu kao takva ne
postoji ali postoji Klinika za alkoholizam i druge ovisnosti. Dešavalo se da
dođu pacijenti ovisni i internetskom kockanju pa se tu onda rješava problem
kockanja kao takav. Postoje i nevladine udruge i Udruge liječenih kockara.
Postoji Specijalna psihijatrijska bolnica za djecu i mladež (do 18. godina) u
Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu. Tamo su moji kolege koji su imali pacijente,
tj. dijagnosticirali ovisničko ponašanje spram tehnologije.
Imate li Vi ili Vaši kolege pacijenta/e koji je u programu
liječenja, te kakva su iskustva?
Došli smo do zaključka da kod patološkog korištenja
tehnologije skoro uvijek postoji neka „pozadinska“ dijagnoza zbog koje se onda
razvije ovisničko ponašanje. Ako se netko povukao ili npr. počeo gubiti na
kilaži, pitanje je da li je korištenje tehnologije samo „instrument“ samoliječenja.
S druge strane, vrlo često kod ljudi se javlja fascinacija novim stvarima koja
prođe kada neki servis izgubi na popularnosti. Nekad su chat-rooms bili ono što
je facebook danas. Bitno je naglasiti i da su se od pojave interneta do danas
vremena promijenila.
Imate li kakav komentar ili savjet za kraj?
Izgubljenost u Svijetu koji se neprestano mijenja može
dovesti do otuđenja i izbjegavanja suočenja sa realitetom, što je put u stres i
psihičke poremećaje. Zbog toga je uvijek korisno slijediti “nit vodilju” i
izabrati ono što je uistinu nama korisno. Jer ako pretjerujemo u bilo čemu, to
može naškoditi našem zdravlju, profesionalnom i privatnom životu. Nađite
vremena za odmor, pa tako i od “Virtualne stvarnosti”.
Razgovarala: Ana Meštrović
