Lece

Nakon dugogodisnje pauze, odlucio sa se ponovno pokusati staviti kontaktne lece. Sve prednosti - bolja komocija, vece vidno polje, veca ostrina naravno da su mi bili poznati cijelo vrijeme. Ono sto me iznenadilo je napredak u tehnologiji - vrijeme adaptacije na meke lece (jednomjesecne) je prakticno nula. Ipak, dok sam se pripremao to staviti u oci sjetio sam se razloga zasto ih nisam tako dugo nosio. Ljenost, cista ljenost postavljanja. Pranje, pretpranje. I onda mrcvarenje nekoliko puta dok sam to uspio utrpati u oko (ne brojim koliko mi je to puta ispadalao danas). No kao i s plivanjem ili recimo voznjom auta - postupak se ne zaboravlja. Ipak, te meke lece se tako lako obmotaju oko prsta, pa paranoja da ih stavim naopako... Da, naopako - nisam siguran da li je lijeva naopako, iako ne osjecam neku iritaciju. No vidjeti cu. Nesto malo zeza, a to bi mogao biti naopako postavljeni rub. Stavljanje leca se na prvi pogled cini nicim posebnim, no ipak je. Koliko me iznenadio napredak tehnologije naocala, koje su sada tek 1/4 tezine prethodnih i neusporedivo bolje kvalitete, tako i lece koje su toliko lakse na nosenje upucuju me na tehnoloski napredak ovih "proteza". Potrosna roba - 68% vode... ali vrijedno truda. p.s. pola sata kasnije Bio sam u pravu! Leca je stvarno bila naopako stavljena - izvadio sam ju i stavio ponovno - ovaj puta u roku 30 sekundi. Osjecaj komocije je neusporediv... he he Kad sagledam iz nove perspektive, pitam se "sto sam toliko dugo cekao". Ali eto, to pitanje postavljam mojim klijentima vrlo cesto, no odgovor je uvijek isti... "treba se odluciti".