udruge, NGO i ostali...

Sada sam proučavao podatke u knjižnici centra za ljudska prava. Zanimljivo je koliko ima različitosti, a opet toliko sličnosti. Pogledao sam tko sve piše izvještaje i zašto. Na kraju vidiš da se tvojim životom bavi dosta ljudi... A i šefova ima ponešto. Da li su nam svi oni uistinu potrebni? Ili je dostatno da svoj život sami vodimo i o njemu sami odlučujemo?Ponekad me lagano nervira da se teme često nameću prema nečijim "tamo drugdje" prioritetima, a manje prema onome čime se mi uistinu bavimo i gdje stvarno "škripi". Aktivizam? Pred nekoliko godina mogli smo gledati da je različite "marševe" (pride, marijuana) vodila ista osoba. Financirani putem NGO, uredno su odradili ono što je "trendy" bilo pred nekoliko godina u nekim dosta zapadnijim zemljama. Pa eto, da to dođe i kod nas...Zanimljivo da se stvarne osobe koje to tišti, nisu baš pojavljivale na takvim mjestima. Možda zato što se ne osjećaju ugroženima? Ili jednostavno ne vjeruju u ideologiju koja stoji iza ovog koncepta. Ali netko se je izborio za projekt i uredno to naplatio...Često se "aktivizam" povezuje sa nekim "ljevičarenjem" od čega velik broj ljudi zazire. No aktivacija "svjesnih građana" može biti vezana uz temu, bez nepotrebne politizacije. Kako pokrenuti "narodne mase"?Moderni model pritiska koji na zahtjeva veliku propagandnu mašineriju upravo su interesne grupe na Internetu. Blog se pokazao kao izvrsni medij, u kombinaciji s oblicima foruma i mailing lista. No kako e-mail postaje sve zagušeniji spamiranjem, alternativni protokoli, vezani uz "okupljališta" pojedinih web stranica, popularno opisanih sa "dot org" (suprotno od "dot com") sintagmom. Ovaj vid organiziranja ljudi uz vrlo male troškove može mobilizirati znatni broj ljudi, propagacijom vrlo brzo i efikasno kvalitetnih i relevantnih informacija.