Danas mi je neobičan dan. Izašavši u dvorište, na stepenicama naiđem na pticu. Po svoj prilici, kos. Pogledam na drugu stranu, u kutu se skutrila druga. Očito, već su dugo tamo, hladno im je, po malo dehidriraju. Stavih im u kljun malo vode, malo voćne otopine te ih premjestih, ne dodirujući ih, na sigurnije mjesto. Počele su pijukati, te imaju šansu da ih roditelji kosovi nađu (vidio sam ih u blizini). Novi početak ili tek odgoda neizbježnog? Vidjeti ćemo...
2 komentara:
sat kasnije: ptice više nisu na istom mjestu. Čujem ih kako crvkuću, iz različitih grmova, ali ne sa tla.
Izgleda da je projekt dao rezultata. Bile su dehidrirane i nisu se samostalno mogle kretati, te jako preplašene. Kada su povratile snagu, mogle su krenuti... svojoj sudbini.
Veću od ove dvije sam danas ponovno spašavao, ovaj put od debele mačketine. Vidi post Ruže su crvene... za detalje.
Mačke su inaće totalna pošast za sav divlji život u gradu, pobiju sve ptice, vulharice. Za ježeve nisam siguran, ali raznolikost života je daleko manja u prostorima gdje ima mnogo mačaka.
Objavi komentar