nedjelja, svibnja 30, 2004

Dijalektalna proza

Pitanje identiteta je teško pitanje, osobito u zemlji gdje je asimilacija dugotrajni proces. Pogledajmo Zagreb. Zagrepčani se često diče izrazom "purger". Purger dolazi od iskrivljenog izraza "Buger" što dolazi od "Burg" - Grad. Njemački (naš domaći jezik). Zapruđe se u ranija vremena nije smatralo baš područjem gdje žive purgeri, to je više prigradsko selo bilo. Poanta je u tome da se gradski jezik izrazito promijenio, dojdeki ako su dalmatineri (južna hrvatska) skoro da nam dođu onak, naši dečki, a ako nemaju kose oći skoro da su se asimilirali (bre se ne čuje previše, ali u najnovije doba gotovo da nam dođe milo kad to čujemo, je li, došli Austrijski i Slovenski turisti...) Pitanje zagrebačkog dijalekta je izuzetno složeno pitanje jer literature u zadnjih nekoliko desetljeća gotovo i nema. Dijalektalna proza je iznimka. Ono što nam Trajčević pokušava približiti je jedan prigradski dijalekt (ne purgerski) i na to ciljam. A to što finese ne razumiju ni izvorni govornici govore o našoj jezičnoj bijedi, gdje jedva da svladavamo i standardni jezik. Naravno da se jezik mijenja, velik broj srbizama je sada dio dijalekta, američki izrazi su češći od književnih, njemački se po malo izgubio, mađarski je nestao. Viša klasa i tako govori standardnim jezikom jer drugi i ne pozna. Standardni jezik je, naravno, engleski naučen u Cambridge ili sličnim školicama...

1 komentar:

clitorella kaže...

Svaka čast našem vrlom piscu, ali neka taj govor priča svojoj dječici, njima je ionako svejedno, rekli buju da je stari lud. Zaradio je hvala Bogu, bar netko.Što se tiče dijakeltalne proze ,prozirna je, a pjesme su pisane pod nekim sredstvom meni nepoznatim, ja sam pijandura, pa mi je jedino to poznato, ova sofisticirana..žalim slučaj, ali kakav to MOZAK, ODNOSNO KEMIJA MOZGA ,MOŽE ISKEMIJATI I NAPISATI. užas.
Clitorella