korica kruha

Korica kruha našeg nasušnog... Ponudimo gostima kruha i soli. Gorde izrike iz davnina. A kada pogledamo stvarnost, dosta ljudi koje znam koru jednostavno ne jedu. Ili uzimaju onaj tanki kruh, koji je gotovo sama kora. Ukusima nikako udovoljit. Putujući po svijetu, vidjeh da kruh i slične proizvode koriste za umatanje hrane, kao salvete, kao tanjure. Naš domet je sendvič. No dobro, pod globalističkim pritiskom stavlja se u sredinu peciva nešto. U izlogu u susjedstvu za neznatan novac neki metalni kolac na koji se nabada pecivo (talijan) i u sredinu ugura hrenovka (frankfukter). Naš narod to voli, čim se nešto nabija na kolac, pa makar i metalni, budi to u nama animalne instinkte... Pred godinu dana čitao sam u nekim novinama komentar o tome kako je "pečenje na ražnju cijelih janjadi pred očima stranaca nešto što ih užasava". Pa gledaju svinje kako se vrte. Pa se sjete Orvell-ove 1984... i dobiju asocijacije. Došli ovdje sklapati poslove, odmarati se, a kad tamo, nekog okreću na ražnju. Pa smo mi po zaključku tog vrlog kolumnista "primitivci". Mi njegujemo naše davne, slavenske običaje. Nije baš opće poznato da su Turci Osmanlije upravo od slavena preuzeli običaj nabadanja na kolac. Već vidim kako se naša delegacija priprema za odlazak na pjesmu Eurovizije iduće godine u Ukrajinu. Da se pokažu. Ponjeti će kolce, tjerati pred sobom malo stado ovaca. Da se zabave, dok su sami, ovce idu beee i imaju sretan osmjeh... a kad dođu u goste, nema majci. Nabiju im ga... Usput ponesu i naše slavensko piće, koje pijemo i mi i ukrajinci. Medovina, nije to medica koju piju oni u europskoj uniji... Uz to naravno malo crvena luka, kajmaka, ajvara, sve uvozno iz susjednih zemalja kojima smo "lokomotiva". Da se ne zaboravi jedna plava lokomotiva od pred 25 godina, koja je išla od sadašnje europske unije (sfušali doktori posao tamo) do zemlje u kojoj u roku pet minuta naprave mauzolej koji nakon koju godinicu više ne posjećuju ovi iz zapadnih pokrajina... No da ne duljim o bijelim uniformama, vratimo se na pjesmu eurovizije. Jer to je mjesto gdje smo i mi i ukrajinci dio "Europe"... Dakle, krene naša pjesma: OOOOOOjjjjjj.... we are the..... OOOOOjjjjj... love is in the air..... OOOOOjjjjj... Naravno, pri tome pokazujemo medveđe i vučje kože, jer je li, jedina smo zemlja centralne europe s vukovima koje štitimo, svi vukovi su pobjegli k nama sa zapada. Jedino jednog Vuka ne želimo da nam svrati s istoka. Neznano zašto, Vukovi su u nas zaštićena vrsta. Neki ih stavljaju na ambleme, a ne bi da nas posjete. Valjda zato što nismo janjad. To ide na kolac kod nas. Pa da se ne zabunimo. Bjesne su samo lisice, što tradicionalno love po Engleskoj. No lisice su istrijebili, nakotili se zečevi. Pa po engleskoj svi mogu samo skakutat kao zečevi. Kad već ne mogu raditi nešto drugo kao zečevi... Dakle, pjesma eurovizije. Naš stameni predstavnik, odjeven u medveđu kožu, s ogrlicom od vučjih zubi, s kolcem u lijevoj ruci, urliče: OOOOOjjjj... Europo dolazim tebi.... OOOOjjjj... na što se ovi odmah oduševe. I daju ukupno 3 boda, samo da naši konačno ispadnu u klasifikacijama. Ali da ne bi, Albanci, Crnogorci i Srbi, Makedonci i Bjelorusi dadu nam po 12 bodova i odmah pobjeđujemo. Pa si vi dođite ovdje, dragi turisti, i slušajte naše pjevaće. Jer i oni moraju zaraditi za svoju koricu kruha...