Ruže su crvene, tajne su skrivene... Ulica se osula crvenilom. Krvave ruže posvuda. Plava krv prolazi, žutilo je zatomnjeno rascvalim trnovitim grmovima. Kosovi su uzrujano pokušavali otjerati mačku koja se opasno približila piletu, stješnjenom uz rešetke prozora. Koja buka! Te zvjeri grada, koje ubijaju samo zbog zabave da se udvore svojim gospodarima (radili smo po naređenju, to se od nas očekivalo da uplašimo nejake ptiće...) Ježevi su ostali u svojim jamama čekajući tamu. Crveni cvjetovi ne cvjetaju u tami, sklapaju svoje latice da se njihovo crvenilo ne pomješa sa krvlju koja se proliva. Ljepota života, proljeća, Nova nada.
3 komentara:
Presvlaćim se u ljutog kritičara koji puše vatru.
Naslov Davorovog najnovijeh poetičkog djela je, za razliku od samog stiha - razgovjetan i u biti samo potvrdjuje dvije dobro utvrdjene cinjenice - da su tajne skrivene, a ruze, crvene. Postoje iznimci, naravno, ali to je manje bitno, nije se moglo ocekivati da ce se pisac osvrnuti na to. Dakle, ne gubi bod zarad tog malog propusta. Dalje, sami uvod nas navodi na misao da se možda radi o poslijedicama kriminalnog, sveobuhvatnog, djela ili, još vjerovatnije - rata. Pisac opisuje izvjesnu ulicu u kojoj su čak i ruže zadobile povrijede. Rat je napad i na prirodu, što se rijetko spomene, a što osjetljiv romantičar, poput Davora, mora primjetiti i naglasiti. U redu. Ali istovremeno ne spomenuti moguće ljudske žrtve, e, to je već druga stvar, koja bi se rijetko kome mogla dopasti. No dobro. Kasnije shvaćamo da se radi o izvjesnom krivićnom djelu načinjeno od strane M(ačak) nad nemoćnijom žrtvom (P.ile) koja se našla na meti ovog prvog. Spominje se dobročudni Kosovi koji su reagirali na nepravdu, ali, po pravilima tragićnih prića - neuspješno. Ovo se, naravno, pročulo gradom, i mudre životinje poput Ježeva su ostali doma, strahujući da se Mačak nije zasitio zlodjela. Što je frapantno u ovom djelu, jeste kraj, koji je svakako neočekivan. Davor naime zaključuje kako je život lijep, pri tom zaboravljajući na upravo predstavljenu priću u kojoj je P. po svemu sudeći zadobio traume za život. To je već licemjerno i krajnje hladnokrvno od strane pisca koji bi svoj agažman ipak možda trebao svesti na zaključivanje osnovnih logićkih činjenica, poput one da su tajne skrivene, a ruže crvene.
Stih se može preporučiti samo mačkovima, kao moralna podrška i potpora pred zloćin.
Merima
Merima, mačke "rade po naređenju" i nitko im ne može suditi. A ruže ih i tako ne zanimaju, jer imaju trnje. U ružinom grmu može se sakriti samo pile, ali i to po cjenju ranjavanja...
Slažem se u potpunosti.
Mačak
Objavi komentar